VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: POSLJEDNJISAMURAJ (The Last Samurai)

Ukupan dojam: 3.5 / 5Ukupan dojam: 3.5 / 5Ukupan dojam: 3.5 / 5Ukupan dojam: 3.5 / 5Ukupan dojam: 3.5 / 5
HRVATSKI NASLOV:
POSLJEDNJISAMURAJ
NASLOV ORIGINALA:
The Last Samurai
REŽIJA:
Edward Zwick
SCENARIJ:
John Logan
GLAVNE ULOGE:
Ken Watanabe (Katsumoto), Tom Cruise (Nathan Algren), William Atherton (Winchester Rep), Chad Lindberg (Winchester Rep Assistant), Ray Godshall Sr. (Convention Hall Attendee),Billy Connolly (Zebulon Gant), Tony Goldwyn (Colonel Bagley), Masato Harada (Omura), Masashi Odate (Omura's Companion),John Koyama (Omura's Bodyguard), Timothy Spall (Simon Graham), Shichinosuke Nakamura (Emperor Meiji), Togo Igawa (General Hasegawa), Satoshi Nikaido (N.C.O.), Shintaro Wada (Young Recruit)
ŽANR:
Ratni / Akcijski / Drama / Povijesni
PRODUKCIJA:
Warner Bros.
DISTRIBUCIJA:
Intercom-Issa
TRAJANJE:
144 min
GODINA:
2003.
WEB:
The Last Samurai
IZDANJE:
kino
KOMENTARI:

Još nema komentara na ovu recenziju

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Recenzija: POSLJEDNJISAMURAJ / The Last Samurai

Recenzija: POSLJEDNJISAMURAJ / The Last Samurai POSLJEDNJISAMURAJ
(The Last Samurai)

Daleko je Zwick od Kurosawe...

San Francisco 1876., satnik Nathan Algern, razočarani junak Američkog građanskog rata, napušta ponižavajući posao u mjesnom šou programu i pristaje na ponudu vojnih vladi da se aktivno uključi u modernizaciju i obuku japanskih vojnih postrojbi koja se ubrzano provodi pod utjecajem mladog i tekovinama zapadne civilizacije sklonom japanskom caru. No Nathana, nakon putovanja preko oceana dočekuje zemlja rastrgana između beskrupuloznih zagovaratelja suradnje sa zapadom i odmetnutih samuraja predvođenih Kasumotom...

POSLJEDNJISAMURAJ / The Last Samurai

Problem sa, gledanjem, percepcijom i kasnijim kritičkim promišljanjem razvikanih filmova leži upravo u njihovom pridjevu "razvikani". U ovom današnjem modernom dobu trenutne globalne komunikacije, kada se dobre i loše vibre nekog filma šire ISDN, ADSL i inim brzinama gotovo je nemoguće odgledati neki film u kinu prije nego što do vaših ušesa dođu rekacije ljudi koji su to isto napravili prije vas, nakon čega je uživanje u istom bez primisli ili neke vrste unaprijed uštimane optike gledanja jednostavno neizvedivo.

Posljednji samuraj-fotka 1
Posljednji samuraj-fotka 2

Jedan od takvih filmova je i "Posljednji Samuraj" redatelja Edwarda Zwicka. Već je i sama ideja da se Hollywood dočepa Japana i samuraja za hordu je poklonika Kurosawine filmske ostavštine (u koju se i sam ubrajam) bila znak za uzbunu. Na stranu to što sam Zwick spada u red onih filmskih obrtnika čiji mi je opus većim dijelom ostao u dobrom sjećanju ("Legenda o Jeseni") i koji u obradi povijesnih i epskih ratnih tema ima poprilično iskustva, "Slava", "Hrabost Ratnika" pa čak i pomalo pamfletska no provokativna i nehotično proročanska "Opsada" vrlo su dobri, zanimljivi i zahvalni filmovi za gledanje, prikazivanje japanske povijesti i kulture, poglavito njenog (za zapadnjake) mističnog i tajanstvenog dijela koji se tiče drevne japanske ratničke kaste i kopmliciranog kodeksa časti po kojemu su živjeli i umirali kroz simplificirajuću hollywoodsku optiku uopće mi se nije činila privlačnom idejom.

Velike zasluge za ovakav, a priori izgrađen i u osnovi nepošten stav prema još neodgledanom filmu ima i trenutni imidž Amerike kao velesile koja se agresivno, ignorantski i arogantno petlja u sve i svašta.  Upravo zahvaljujući takvoj slici kojom nas mediji svakodnevno bombardiraju sa svih strana osnovna me premisa filma, u kojem američki plaćenik odlazi na drugu stranu svijeta kako bi u njemu posve stranoj inepoznatoj zemlji trenirao vojsku režima na vlasti a na koncu završi na strani pobunjenika, baš kao i Franka Richa iz New York Timesa i kolegu Sladoljev-Jolića iz Hollywooda nehotice (ili pak hotimice vrag bi ga znao) podsjetila na istinitu priču o Johnu Walkeru, amerikancu kojeg su ameri interveniravši u Afganistanu našli kako se bori na strani Talibana.

Sam Zwick sa druge strane svojevremeno je komentirajući "Posljednjeg Samuraja" tvrdio kako je jednostavno morao snimiti ovaj film, srednjovjekovni je Japan naime a poglavito onaj dio njegove povijesti i kulture koji se tiče samuraja navodno od malih nogu bila njegova opsesija koju su brojni filmovi velikog Kurosawe stalno podgrijavali. Na koncu su mu priča iz pera nesuđenog oskarovca Johna Logana (tvorac scenarija za "Gladijatora") i pristanak Toma Cruisea da odglumi glavnu ulogu omogućili da ostvari svoj san. Istina ili samo proizvod hollywoodske propagandne mašinerije? Opet, vrag bi ga znao...

No nakon gledanja filma jedno je bilo jasno, Zwick je (poštujući postulate modernog hollywooda) vješto izbjegao pretjerano zadiranje u materiju koju mu je priča nudila na pladnju, svevši sukob civilizacija, prerastanje jednog industrijski zaostalog i tradicionalnim vrijednostima posve okovanog društva u modernu i civiliziranu zemlju i sve moguće političke,socijalne i kulturne potrese koji su iz toga proisticali na hrpu bombastičnog dijaloga i niz atraktivnih ratnih scena. Svjestan valjda vlastitog simplificiranja jednog značajnog i duboko kompleksnog povijesnog trenutka na mrko mjerkanje svojih filmskih junaka povrh isukanih oštrica njihovih katana, Zwick se zaista svojski potrudio da barem površina po kojoj grebucka dobije epski sjaj kakav i priliči jednom povijesnom spektaklu i u tomu je, kapa do poda, posve uspio.

Što se glume tiče, Cruise igra svoga Nathana Algrena onako kao što to i uvijek čini, predanošću i odlučnošću čovjeka trudbenika koji svakodnevno ore polje, što nipošto nebi trebalo shvatiti kao kritiku, Tom je jednostavno onaj tip glumca kod kojega gluma nije (samo) bogomdani talent, nadahnuće ili pak čista genijalnost već običan, svakodnevni i mukotrpni rad zbog čega mu uloga bljedolikog samuraja vjerojatno i paše poput rukavice (i jedno i drugo se po Cruisu naime postaje beskonačnim i predanim vježbanjem i treningom). No čovjek koji će vas u filmu oduševiti, i pred kojim je i jedna neprijeporna veličina Cruiseova kalibra jednostavno pala u drugi plan zove se Ken Watanabe. Sve ono o čemu se Zwick u dva sata filma nije usudio progovoriti, naprosto vrišti sa lica ovog japanskog glumca.

Da se odmah razumijemo, daleko od toga da je "Posljednji Samuraj" loš film, radi se jednostavno o tome da sam ga zbog prije opisanih razloga, možda i posve nepravedno percepcirao kroz unaprijed postavljene filtre kroz koje film jednostavno ne djeluje kao koncizna filmska anliza jednog intrigantnog povjesnog trenutka, daleko je dakle Zwick od Kurosawe... no kao blistav komadić vrhunskog povijesnog spektakla njegov film funkcionira besprijekorno.
"Posljednji Samuraj" vrhunska je hollywoodska produkcija u najboljem mogućem smislu te riječi, vizualno nevjerojatno dojmljiv film što se ponajprije ima zahvaliti njegovom genijalnom snimatelju Johnu Tollu (inače Zwickovom starom poznaniku - čovjek je snimao i njegovu "Legendu o Jeseni") i production dizajnerici Lilly Kilvert zahvaljujući kojoj se u filmu očigledno pazilo i na najsitnije detalje u kostimografiji i scenografiji, a svemu spomenutom treba dodati i dojmljivu glazbenu podlogu Hansa Zimmera.

Zahvaljujući ovome Zwickow film iako dramaturški tanak uspijeva u svojoj epskoj misji igrajući na fintu atmosfere i ugođaja. Gvireći u nisku predivnih slika pred vašim očima nećete dakle dobiti povijesno ispravnu sliku tko je tu koga, kako, zašto i iz kakvih pobuda no barem će te, onako negdje u prsima, osjetiti kako je to moglo izgledati...

Posljednji samuraj-fotka 3
Posljednji samuraj-fotka 4
Posljednji samuraj-fotka 5
Posljednji samuraj-fotka 6
Posljednji samuraj-fotka 7
Posljednji samuraj-fotka 8
« povratak dahh
Ukupan dojam: 3.5 / 5Ukupan dojam: 3.5 / 5Ukupan dojam: 3.5 / 5Ukupan dojam: 3.5 / 5Ukupan dojam: 3.5 / 5
© 2003 popcorn.hr