Radnja nije bez razloga smještena u šezdesete godina prošlog stoljeća zato jer se njime (točnije njegovim stilom, scenografijom, kostimografijom i oldtimerskim ugođajem) odaje hommage filmovima (Pillow Talk, Lover Come Back...) kojima su nas svojevremeno zabavljali Rock Hudson i Doris Day. Točnije, odaje se počast zlatnom dobu hollywoodskog filma i uspomenama na njih. U takvim su se okolnostima Renee Zellweger i Ewan McGregor odlično snašli u svojim naslovnim ulogama. Secirati film više od ovoga (licemjerje vremena kojem se film obraća) bilo bi uskraćivanje užitka gledateljima željnih nostalgičarskog štiha, točnije staromodnih romantičnih komedija s (u jednom trenutku) izvrsnim obratom.
Svakako treba pohvaliti i scenografsko-kostimografske intervencije, točnije reference na popularnu kulturu s početaka šezdesetih godina prošlog stoljeća. "K vragu I ljubav" je spoj emotivne stvarnosti i stilizacije, scenarij izgleda poput mjuzikla bez glazbe, a cijelo vrijeme imate osjećaj da gledate film snimljen šezdesetih. Što nije mana, dapače...
Ipak, kritičar grintav kakav je, mora reagirati na dvije gluposti (koje nemaju apsolutno nikakve veze s doživljajem filma, već sa šlampavošću scenarista i producenata): u jednom trenutku Catcher govori kako neke / te čarape nosi od kada se povukao Nixon. Nixon je odstupio početkom sedamdesetih, a film se događa početkom šezdesetih!!! Drugo, on spominju nekakve američke letove u svemir: pa svaki pučkoškolac zna da je sve počelo s Gagarinom 1961. (u međuvremenu su Rusi i "leonirali") i da je njima trebalo malo više da se odluče otputovati gore: prva značajna americana je 1969. kada su sletjeli na Mjesec. Dobro, nisam baš skroz doma s ovim, ako netko zna više neka se priključi, ali Gagarinu ne pakovat!
Ali, treba ih i pohvaliti: u jednom trenutku Catchera šalju na zadatak u J. Ameriku oko teksta o nacistima, ali se on vraća s temom, ali sa Floride. I na čuđenje urednika odgovara: jesu nacisti, ali su dobri znanstvenici (i mi ih trebamo). Pametnome dosta... |