Ekranizacija romana Vladimira Nobokova, druga nakon Kubrickove 1962. godine, praćena je neviđenom medijskom kampanjom i zabranama. Sva američka kina odbila su ga prikazivati, a nakon što je rad Adriena Lynea doživio kritičarske pohvale diljem Evrope, sa dvije godine zakašnjenja ipak je ugledao tamu američkih kina. Ukoliko su američki dušebrižnici svu oštricu uperili ka pedofilstvu, onda možemo razumjeti takvu odluku, no istovremeno čudi što i sami puštaju u kina ultranasilne projekte kojima teku potoci krvi. Ovdje je samo riječ o čovjekovoj opsjednutosti zabranjenim voćem, filmu u kojem nema niti jedne jedine scene koju bi trebalo izbaciti. Jasno, ukoliko nam je ponuđena integralna verzija, a nema razloga da u to ne vjerujemo jer smo na domaćem tržištu imali prilike vidjeti integralne verzije mnogih filmova koji su cenzurirani u Americi i Vel. Britaniji ("Reservoir Dogs", "Natural Born Killers", "Basic Instinct"...). Suditi o Lyneovom filmu, tj. ponuđenoj temi znači suditi i Nobokovu i Kubricku koji je također imao problema, naročito jer je isto ponudio početkom konzervativnijih šezdesetih. Ovo su ipak devedesete. Dobro, ni u njima pedofiliji nema mjesta, ali nema mjesta ni mnogočemu drugom čemu smo izloženi. Ne samo na filmu. Vratimo se ipak provokativnoj "Loliti": Lyne ne bi bio Lyne kad se ne bi igrao vatrom: kontroverze su ga pratile nakon "9 ½ tjedana" i "Nemoralne ponude", no za razliku od prethodnih, ušminkanih videospotovskih radova ovdje je nevjerojatno umjeren. Crn i romantičan istovremeno. I tečan. Prepuštajući nas Humbertovim (uobičajeno izvrstan Jeremy Irons) razmišljanjima, žudnjama, postupcima i motivima. I mlada Dominique Swain plijeni svojom ulogom djetinjaste i koketne Lolite – što sve u svemu govori da film ne smijete zaobići.