O'ma u glavu!
Ako su horori jedan od najprezrenijih, ako ne i najprezereniji žanr u cjelokupnoj žanrovskoj hijerarhiji filmske indutrije/umjetnosti onda tinejdžerski slasheri predstavljaju samo dno te kace.

Repetitativni i neoriginalni u devedeset posto slučajeva svode se na beskrajni pandemonij krvi i iznutrica koji na opće zadovoljstvo najčešće maloljetnog gledateljstva producira maskirani psihotični, manijakalni i poremećeni masovni ubojica...
"Koliba Straha" u tom smislu možda i ne predstavlja bog zna kakav kvalitativan pomak naprijed no svakako je po srijedi odmak u stranu i okretanje oštrice slasher horora u jednom novom smjeru (premda će sitničavsi s pravom ustvrditi da ni ovdje nije po srijedi velika originalnost) a već je i to samo po sebi posve dovoljno da film zrači privlačnim daškom svježine i neobičnosti.
Zaboravite dakle Freddy-a, Jasona i , bad guy u našoj "Kolibici" nije nikakav manijak bez lica već misteriozna, nepoznata i nevidljiva upravo zbog toga daleko jezivija bakterija ubojica od koje nema zaštite. Premisa u svojoj biti odmah donosi osvježavajući obrat u po defaultu simplificiranoj arhitekturi ove verste horora, nema dakle jednog zločinca kojega izolirana grupa mora eliminirati prije nego što on eliminira njih, neprijatelj su u ovom slučaju svi ostali tj. svatko tko je potencijalno mogao doći u dodir sa zaraženima. Ovakav zaplet unosi daleko kompleksnije odnose među aktere priče jer su jedina moguća rješenja iz naoko bezizlazne situacije totalna izolacija (potencijalno) oboljelih ili u još ekstremnijem slučaju njihova eliminacija.
Osvježavajuće u svakom slučaju mora se priznati.
Maska i neizbježne ljigavo-odvratne scene uvjerljivo su mučne i u najboljoj maniri klasičnih horora sedamdesetih godina, poput Romerove kultne "Noći živih Mrtvaca" primjereno pretjerane, i u tom smislu film definitvno i bez zadrške isporučuje očekivanu dozu krvi, izjedene kože i iznutrica.
Naravno na stranu opisani dobrodošli odmak i dalje stoji činjenica daj riječ o slasheru što nažalost podrazumijeva popriličnu količinu bedastoće i predvidljivosti. Šteta jer je uz malo više napore , primjerica oko pojašnjenja porijekla i vrste misteriozne bakterije mesoždera (mrtov tijelo u jezeru jednostavno nije dovoljno) "Koliba straha" lako je mogla prerasti horor na koji će nove generacije ljubitelja ovog prezrenog žanra nalijepiti etiketu "kultni".Ovako sve je ostalo na zapaženom pokušaju.