Još jedan film nama nepoznate kinematografije (premda je Finac Aki Kaurismaki važno autorsko ime u svijetu, ovo je njegov prvi film na domaćem repertoaru - ako isključimo ne tako davni ciklus na televiziji) koji bi trebalo zabraniti prikazivati u Hrvatskoj na bilo koji način. Iz jednog jedinog, najvećeg razloga: riječ je o toplom filmu koji se bavi marginaliziranom društvenom skupinom i koji nije niti malo skup. Mislim da bi s novcem koji je dobio Vrdoljak (i ostalo cro-redateljsko društvo) Kaurismaki snimio najmanje deset filmova pokazujući kako za napraviti nešto dobro nije važan novac nego talent i ideje. A ovakvih priča i usamljenih ljudi - bespomoćnih, obespravljenih i siromašnih, naročito u tranzicijskoj Hrvatskoj, ima koliko hoćete. Fascinira osjećaj i pažnja koji Kaurismaki pokazuje portretirajući svoje likove (dok naprotiv, oni u svim svojim bolima i radostima ne pokazuju ni trunke emocija) i u tome je vrlo blizak Englezu Mike Leighu, naročito njegovom posljednjem filmu "Sve ili ništa". Priča o osobi koja je ostala bez pamćenja i identiteta nudi melankoličan humor i skrivene emocije, a opet toliko uzbudljive junake. Kaurismakijev film je trijumf filmskog minimalizma i pravo bogatstvo karaktera koji odišu jednostavnošću i toplinom... |