Ako su u svojim prethodnim radovima (Glup i gluplji, Kingpin, Svi su ludi za Mary, Ja ja i Irena…) pretjerivali u količini komike i neukusa želeći da publika suosjeća s njihovim likovima, ovdje su braća Farrelly spustili loptu na zemlju, smanjili količinu i kvalitet (ne)ukusa. Jasno, sentimentalniji i realističniji pristup umanjio je komercijalnost rada jer je publika navikla na neke njihove standarde, no potpisnik ovih redova ovog puta ima suprotno mišljenje o njihovom radu. Točnije, ono prije mi se uopće nije sviđalo, ne samo zbog količine neukusa, nego i zbog toga što su se na neki način izrugivali vlastitim likovima praveći od njih još veće kretene i stavljajući ih u sasvim glupe i nerealne situacije. Ovog puta naglasak je na običnim, svakodnevnim ljudskim potrebama i emocijama, pa ma koliko vam se zajednički život spojenih blizanaca čini daleko od normalnog, braća Farrelly ovog puta suspregli su u sebi izrugivanje i nategnutu komiku te ponudili gledljiv i šarmantan film...