Poruka autorice Nancy Meyers više je nego jasna: za pravu ljubav nikad nije kasno, i na nju imaju pravo sve generacije. Drugim riječima, i za šezdesetogodišnjake emocije i ljubav mogu biti nešto uzvišeno i plemenito, pače očaravajuće i uzbudljivo, baš kao i u vremenima kada su bili mladi. A ako je ikoga Meyersica mogla birati za nositelja glavne uloge, onda je izbor Jacka Nicholsoan bio jedini i pravi izbor. Ne samo zbog toga što je jedan od najvećih glumaca uopće, već zbog toga što se činilo kao da je scenarij pisan prema njegovoj biografiji (prema stalnim izvještajima s one strane bare, Jack je veliki zavodnik kojem nikad nisu bile strane avanture, naročito ljubavne). Bilo je stoga jasno kako će se u tome izvrsno snaći, baš poput kolegice Diane Keaton. Upravo na njivom odnosu, početnoj netrpeljivosti, vrckavim dobacivanjima te emocijama koju su otkrili počiva šarm filma. Šteta samo što se taj šarm nije održao tijekom cijelog filma, jer u drugom dijelu dosta toga je klišeizirano, što znatno umanjuje ocjenu cijelog filma. Da se nastavilo u početnom zamahu, bila bi riječ o istinskom romantično-zabavnom biseru, mada je i dalje riječ o filmu koji se može toplo preporučiti.