Sudbina glavnog junaka slična je sudbini našeg aktualnog bjegunca. I premda se cijela priča Pierre Brossarda može iščitavati kao tragična sudbina osobe u stalnom bijegu, osobe koja nema ni prijatelja, ni dom ni obitelj - činjenice govore drugačije. Svatko treba odgovarati za svoje postupke, i niti jedan zločin, naročito ratni, ne smije zastarijevati. Ono što je sporno za moje shvaćanje morala, pravde i odgovornosti, jeste uloga desničarskog dijela Katoličke crkve u cijelom slučaju. Mada znaju o čemu je riječ (znači li to da opravdavaju ili podržavaju njegove postupke), Brossard se skriva i preživljava zahvaljujući isključivo njima, oni mu nude oprost kad opet ubije!? Zašto, ostaje nedokučiva tajna. Taj dio, inače pedantni redatelj Norman Jewison nije nam objasnio već je prepustio sud publici...