Reći da "Otok" ništa ne valja bilo bi pretjerano. Reći da "Otok" ne valja bi pak bilo na mjestu. Bay je ovdje demonstrirao svoje viđenje akcije u najgoroj formi, gdje junaci preživljavaju pad sa nekoliko desetaka metara visoke zgrade, gdje dobro uvježbani i iskusni plaćenici nisu ni do koljena našim trogodišnjim eksperimentima i gdje u svakoj slijedećoj sekvenci nastaje sve veći krš i lom, a antagonisti pogibaju na sve spektakularnije načine. Redateljeva opsesija uništavanjem prometala ovdje je dosegla kritičnu točku, jer se čitav uvod čini kao usputno iskorišten tekst koji vodi ka (predugoj) akcijskoj sekvenci na autoputu. Uz poslovično labavu i šupljikavu priču, motivacije likova koje su objašnjene u najboljem slučaju jednom do dvije rečenice te nekolicinu predvidljivih rečenica koje se deklariraju kao šale, filmu je neuspjeh zagarantiran.

Čovjek koji samom svojom pojavom može podignuti kvalitetu filma u kojem nastupa, pri čemu "Otok" nipošto nije iznimka, je Steve Buscemi. Iako lik koji glumi nije po ničemu poseban, dapače, već viđen stotinu puta, Buscemi uvijek nađe način da ga odglumi svježe i dovoljno privlačno da si zaradi pokoji plus, kako sebi, tako i filmu. S druge strane, Djimon Hounsou, glumac kojem je dovoljno stati u kadar i progovoriti da stekne pozornost, ako ne i strahopoštovanje prisutnih ovdje je sveden na ulogu statista oko kojeg u nekoliko navrata proleti kamera u slow-motionu. Jednom je probavljivo, drugi (i svaki slijedeći) put već sliči na kvalitetnije produciranu verziju aktualnog teksaškog rendžera. Glavni trojac (McGregor, Bean i Johanssonova) pak izgledaju kao da su ovdje reda radi, uglavnom samo popunjavaju kadar i izgovaraju rečenice.

Bay je s ovim naslovom u potpunosti opravdao svoju reputaciju autora koji ne mari puno za trivijalnosti poput likova, priče i logike, već se fokusira isključivo na akcijski dio filma. Dok je takva situacija sa "Hridi" i "Armageddonom" bila u najmanju ruku gledljiva, ovdje je gadljiva barem koliko je to bila u katastrofalnim "Bad Boysima". Akcijski SF za dvadeset i prvo stoljeće i dalje ostaje jedan i jedini - Spielbergov "Minority Report".