Sniman u suradnji sa Avala filmom u cijelosti je snimljen u Istri, na lokacijama koje sasvim solidno zamjenjuju čuveni normandijski bocage – Normanski termin za omanje parcele okružene kamenim prizidama i visokom gustom živicom. To je, ako i obilato korištenje usluga i arsenala ondašnje JNA vjerojatno bio i presudan razlog za snimanje filma na ovim prostorima.
Akcijske su scene u filmu režirane izuzetno vješto. Hutton je već u spomenutom Orlovskom gnijezdu pokazao da je to jedna od najbitnijih značajki njegova režijska potpisa. Osobito se ističu dvije – proboj Kellyjeve jedinice kroz omanji gradić još uvijek u neprijateljskim rukama te posebice sukob s tigrovima u uskim uličicama. Upravo te scene čine ovaj film nezaboravnim i teško se je oteti dojmu da slične scene u „Spašavanju vojnika Ryana“ nisu najvećim dijelom bazirane upravo na ovima. No osim akcije i uzbuđenja Hutton u svojim filmovima ni ne nudi gotovo ništa drugo – te kao režiser, a ni prije kao glumac nije ostavio značajna traga.
Sami Tigrovi napravljeni su izrazito vjerno – nevjerojatno podsjećaju na stvaran model i jedino što nam odaje da to ipak nisu Tigrovi već preuređene T-34-vorke jeste suspenzija koja je kod pravog Tigra daleko složenija – no u svemu ostalom izgledaju gotovo savršeno.
Glumci, poglavito sporedni su vrlo dobro odabrani. Dok je U Orlovskom gnijezdu imao uistinu minimalan broj rečenica, a bio zadužen uglavnom za tamanjenje Nijemaca, ovdje je Clint ipak dobio bolju ulogu kao jedan od organizatora pothvata. Telly Savalas mu je i jednako tako dobra protuteža, kao narednik (i sada Clintov nadređeni) koji je izmanipuliran da se priključi ovoj operaciji. No Donald Sutherland kao Oddball (neka vrsta Hawkeyea samo u drugom svjetskom ratu) i njegova ekipica su definitivno najneobičnijii tenkisti ikada viđen u nekom ratnom filmu. Hipiji, sljedbenici Hare Krišne, kojima je do ratovanja stalo koliko i do lanjskog snijega. A uz to Oddballu je izrazito stalo širiti samo „dobre vibracije“. No 16.000.000$ i više su nego li uvjerljiv argument za ponovno paljenje motora u njihovim Shermanima, čak i za jednog Oddballa.
Ovaj hipijevska ideja na neki način još je i podcrtana songom „Burning Bridges“ koji izvodi Mike Curb Congregation a koju imamo priliku čuti u cijelosti kako na početku tako i na kraju filma.
Naše DVD izdanje osim trailera ne nudi nikakve druge dodatke no po tome je identično svim ostalim izdanjima. Kvaliteta slike (koja je prilično oštra) i zvuka su više nego li zadovoljavajući. No, zato hrvatski prijevod kvari cjelokupni dojam jer je izrazito loš, nevezano za komentar o naslovu filma. Kada netko izraz ARMOR prevede kao OPREMA (a više je nego li jasno da se u stvari radi o tenkovima ) onda je to uistinu drastičan primjer nepoznavanja materije i u krajnjoj liniji prevoditeljskog posla. Takvih primjera ima još no besmisleno ih je sve navoditi. Stječe se dojam da je inzistiranje na većoj kvaliteti prijevoda naših DVD izdanja ustvari borba protiv vjetrenjača jer naši izdavači ne mare baš previše za Vox Populi.
Sve u svemu film koji unatoč svojoj dužini (138'') niti jednog trenutka ne postaje naporan za praćenje, a koji u obilju akcije i humora uspijeva progurati i pokoju dramatsku (u minskom polju) i antiratnu (rastanak s Karl Otto Albertyem) notu. |