Woodyjev zadatak je bio da film učini intrigantnim i uzbudljivim. Prvih pet minuta filma se može opisati kao najdosadnijim djelom u filmu. No kako minute prolaze, priča se počinje zahuktavati, a karakteri likova dolazi sve više do izražaja. Woody je sa svojim talentom prema režiji pokazao da može dati najbolje od sebe. Gotovo svaki detalj je temeljito pregledao i obradio da se ne može naći neka veća ili manja greška.
Uz odličnu Woodyevu režiju, svakako treba pohvaliti i odličnu glumu, jer će glumci svojim izvrsnim izvedbama i šarmantnošću sigurno osvojiti mnoge gledatelje. Jonathan Rhys Meyers je odlično odglumio svoj lik u filmu, pomalo zbunjenog bivšeg tenisača koji nije baš siguran što želi od ljubavi. Ne smiju ostati nezapaženi ni ostali glumci, poput Scarlett Johasson koja će sa svojim seksipilom osvojiti i muška, a i neka ženska srca. Emily Mortimer, koja u filmu glumi Chrisovu ženu, je vrlo dobro glumila očajnu kućanicu koja želi dobiti dijete. Ostali glumci su isto tako odradili odličan posao, koji svojom glumom dodatno uljepšavaju ovaj film.
Rijetko koji film može proći bez svojih mana, koje naravno možemo pronaći i ovdje. Neke od tih mana su ponekad pretjerana doslovnost, poput protagonistova čitanja romana "Zločin i kazna", a ni soundtrack ne može proći nekažnjeno. Možete vi voljeti i operu, ali ovo jednostavno nije u redu. Ali ovaj film je jednostavno pun napetih situacija, a sugestivna je i slika licemjernih obiteljskih i društvenih odnosa britanske visoke klase. I sve ostalo, poput režije, glume, scenarija, atmosfere i ugođaja se svrstava pod pluseve.
Da skratim, ova triler-drama, koja je Woodyu Allenu donijela nominaciju za Oscara za scenarij, izuzetno je dojmljiva moralka koja temom o zločinu i kazni mnogo duguje prozi Patricije Highsmith i F.M. Dostojevskog. Gem, set i meč za Woodyja Allena! |