Tada upoznajemo i samog 'gospodara rata' i pratimo njegov biznis od skromnih početaka i prodaje nekoliko komada oružja lokalnim banditima, sve do široko raširenog i vrlo unosnog biznisa prodaje golemih količina oružja raznim afričkim diktatorima. Film je u tom dijelu prilično slobodan i neredno skače iz godine u godinu, s lokacije na lokaciju. Pristup je većim dijelom odrađen kao da je riječ o dokumentarnom filmu, s točnim lokacijama i datumima zbivanja te čestom naracijom glavnog protagonista. Česte su i reference na neke pojmove koji će vam, htjeli vi to ili ne, izvući smiješak na lice, poput Bin Ladena ili Balkanaca i njihovog 'održavanja obećanja'.

Na trenutke zastrašujuć u svom prikazu stvari, na trenutke pak 'samo' zabavan, film svoje pravo lice pokazuje tek pred sam kraj, kada se autor gotovo pa pitomo, ali prilično uvjerljivo obrušio na američku administraciju i vanjsku politiku u maniri jednog Michaela Moorea. Uz netom pristiglu Gaghanovu "Syrianu", koja također cilja na način provođenja svjetske politike i način donošenja odluka, Niccolov "Gospodar rata" dobiva sasvim novu dimenziju. Radi se o djelu koje je kvalitetnije upakirano, itekako gledljivije, bolje zaokruženo te sa nemjerljivo boljim udarcem u pleksus svjetskoj politici.