Ono za što sam očekivao da će biti dvosatna tortura ipak je na koncu ponudila dovoljno. Dovoljno za što? Dovoljno, u odnosu na spomenuti dvojac, da ga se smjesti u gornji dom recentnih Singletonovih filmova bez puno premišljanja. Da puno ne filozofiram, ima tu ponešto štofa, solidno odrađenih akcijskih sekvenci, za ovakav tip zadovoljavajuće pojave Wahlberga i Co. – kažem 'pojave' jer smatram daleko primjerenijim izraziti se tako negoli spominjati nekakvu glumu – i njihovih macho trenutaka (polijevanje benzinom kao sredstvo izvlačenja informacija uvijek pali) te pokoja ubojita replika.
Ipak, problem koji nadvisuje ostale sličan je većini filmova ovog tipa. Koji je to razlog da se u nešto što je u osnovi natjeravanje i puškaranje, drugim riječima odmor za mozak, konstantno pokušava ubaciti tračak inteligencije pa se priča bespotrebno komplicira kojekakvim skrivenim namjerama, pokušajima spletkarenja i inim 'umnim' elementima? Odgovor me, da budem iskren, previše ni ne zanima, ali - tim gore. Pitanje ostaje neodgovoreno, a film u konačnici biva lošiji negoli je mogao biti. |
