Primarna bojazan – da bi natrpavanje filma golemom količinom novih likova moglo prouzročiti priličan kupus – se, nažalost, ostvarila. Priča novog autorskog dvojca Penn/Kinberg obiluje novim (bitno je naglasiti i eksponiranim) mutantima, bilo na strani dobrih momaka (Beast, Angel), bilo na onoj njima suprotstavljenoj (Juggernaut, Callisto, Multiple Man, Arclight). Bio bi ovaj niz možda i nešto podnošljiviji za probaviti da nova ekipa nije na veliki ekran gurnuta nauštrb stare garde, čije je prisustvo ili uvelike reducirano ili se pojedini nisu uopće pojavili, dakako, bez ikakva objašnjenja.
Da poguban utjecaj spomenutog autorskog dvojca ne staje tu vidljivo je u većem dijelu filma u kojem je na prvom mjestu dijalog. Patetika i glupave replike često su prisutne; nadalje, uspješno su ignorirane neke stvari koje su postavili prethodnici (razjarena rulja mutanata, koja se dosada skrivala od ostatka svijeta, ovdje složno prosvjeduje na ulicama protiv ugnjetavača), a ima i par notornih idiotarija poput regrutacije novih pristalica na prigodnom pikniku pod šatorima u šumi.
S Ratnerove strane, posao je obavljen s polovičnom uspješnošću. Vizualno, na trenutke je prilično uspješan (Iceman u svom pravom obličju), a na trenutke (Danger Room na samom otvaranju, destruktivno finale) nepotrebno forsiran. Nadalje, nekoliko predaha u priči koji su trebali poslužiti za kakav-takav character development odrađeni su bez imalo osjećaja i prilično traljavo. Jedino što bih mogao izdvojiti jest da je zgodno bilo vidjeti staru ekipu na okupu, no čak je i to više zasluga prethodnika negoli Ratnerova rada.
Glavni krivac za ovaj nagli pad u kvaliteti nije Ratner. Nije ni prilično loš autorski dvojac. To mjesto ipak pripada Singeru, ne zbog toga što nije imao ovaj film u svom aktualnom rasporedu, već zbog toga što nas je prethodnicima dobrano razmazio. Jako dobar prvi dio i u svemu mu superioran drugi (koji se pokazao kao anomalija u inače standardno silaznoj putanji kvalitete) krivi su za ovo vraćanje u tužnu stvarnost. Stvarnost u kojoj treći dio nekog serijala naprosto ne može prismrditi prethodnicima i koji se u ovom slučaju nalazi točno ondje gdje bi trebao biti. Kao treći film u nizu, film je OK, ali kao nasljednik Singerovih filmova, tek na trenutke podnošljivo djelo ne pretjerano vrijedno spomena. |