VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: GENIJALNI UM  (A Beautiful Mind)

Bez ocjene
HRVATSKI NASLOV:
GENIJALNI UM
NASLOV ORIGINALA:
A Beautiful Mind
REŽIJA:
Ron Howard
SCENARIJ:
Akiva Goldsman (po knjizi Sylvije Nasar)
GLAVNE ULOGE:
Russell Crowe, Jennifer Connnelly, Ed Harris, Paul Bettany, Christopher Plummer
ŽANR:
Drama / Romansa
PRODUKCIJA:
Universal/Dreamworks/Imagine
DISTRIBUCIJA:
Kinematografi
TRAJANJE:
136 min
GODINA:
2001.
IZDANJE:
kino
KOMENTARI:

Još nema komentara na ovu recenziju

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Recenzija: GENIJALNI UM  / A Beautiful Mind

Recenzija: GENIJALNI UM  / A Beautiful Mind GENIJALNI UM
(A Beautiful Mind)

"Beautiful Mind" ("Genijalni um") Rona Howarda relativno je tipičan biografski film o hendikepiranom geniju. Heroj filma je nobelovac John Forbes Nash Jr., matematički genij iz Virginije koji je još kao student na Princetonu razvio teoriju regulativne dinamike koja je presudno utjecala na suvremenu ekonomiju i evolucijske teorije. Budući Nobelovac od ranih je pedesetih godina radio u vojno-istraživačkom laboratoriju gdje je Pentagon povremeno koristio njegov dešifrantski talent.
GENIJALNI UM  / A Beautiful Mind

Avantura kabinetskog 'nerda' koji dolazi u kontakt sa špijunažom postat će, nažalost, upaljač za Nashovu dugo pritajenu shizofreniju. Nash počinje razgovarati s nepostojećim osobama, dešifrira nepostojeće sovjetske poruke skrivene u novinskim člancima i stvara čitav fikcionalni špijunski svijet. Nakon dugog i mučnog liječenja Nash će uspjeti shizofreniju staviti pod nadzor. Nikad sasvim zaliječen, vratit će se predavanjima i na koncu dobiti Nobela.
slika
slika_2
Godine 1988. Dustin Hoffman je u filmu "Kišni čovjek" odglumio ulogu autista i za nju naredne godine dobio Oscara za najbolju mušku ulogu. Već iduće godine istog je Oscara dobio Daniel Day Lewis za ulogu književnika bez ruku i jedne noge u "Mojoj lijevoj nozi". 1992. glumačkog je Oscara dobio Al Pacino za ulogu slijepca u "Mirisu žene", a 1994. Tom Hanks za maloumnika u "Forrestu Gumpu". Oskarovac iz 1995 bio je Nicolas Cage kao alkoholičar u delirium tremensu ("Napuštajući Las Vegas"), a onaj iz 1996. Geoffery Rush kao shizofreni dirigent ("Shine"). 1999. Oscara je dobila Hillary Swank za ulogu transvestita. Ove će ga godine - to je gotovo izvjesno - dobiti Russell Crowe za ulogu koja se naslanja na ovu nisku luda, hendikepiranih i genija. U filmu "Beautiful Mind", za koji će u ožujku vjerojatno dobiti ćelavi kipić, Russell Crowe, naime, glumi matematičkog genija koji je ujedno shizofren.

Težnja akademije da Oscare dijeli ulogama hendikepiranih i čudaka često je predmet komentara, obično negativnih. Obično se ističe da favoriziranje tehnicističkih uloga ide na štetu glumaca koji samozatajno utjelovljuju svakodnevne ljude u svakodnevnim situacijama. Ovaj oskarovski trend generirao je (prije nažalost nego na sreću) cijeli mali podžanr biografskih filmova o važnim, genijalnim ili naprosto hendikepiranim čudacima. Takvi filmovi - kao "Moja lijeva noga" ili "Shine" - počivaju na svojevrsnom paradoksu. Jedna od temeljnih strategija komercijalnog filma je težnja da se publika identificira s herojem. U takvim filmovima poistovjećivanje je nemoguće. Junaci su nam dvostruko nedosežni, jer su ekstremno daroviti i ekstremno osakaćeni. Takvi filmovi, ujedno, nose još jedno proturječje. Ma koliko im likovi bili osebujni i nestandardni, njihova dramaturgija neopisivo je standardna i školska, a počiva na dugoj borbi s hendikepom i konačnoj pobjedi nad njim.

"Beautiful Mind" Rona Howarda relativno je tipičan biografski film o hendikepiranom geniju. Heroj filma je nobelovac John Forbes Nash Jr., matematički genij iz Virginije koji je još kao student na Princetonu razvio teoriju regulativne dinamike koja je presudno utjecala na suvremenu ekonomiju i evolucijske teorije. Budući Nobelovac od ranih je pedesetih godina radio u vojno-istraživačkom laboratoriju gdje je Pentagon povremeno koristio njegov dešifrantski talent. Avantura kabinetskog 'nerda' koji dolazi u kontakt sa špijunažom postat će, nažalost, upaljač za Nashovu dugo pritajenu shizofreniju. Nash počinje razgovarati s nepostojećim osobama, dešifrira nepostojeće sovjetske poruke skrivene u novinskim člancima i stvara čitav fikcionalni špijunski svijet. Nakon dugog i mučnog liječenja Nash će uspjeti shizofreniju staviti pod nadzor. Nikad sasvim zaliječen, vratit će se predavanjima i na koncu dobiti Nobela.

Howardov film reciklira standardni obrazac ovakvih biopica, dramaturgiju 'preko-velikih-zapreka-do-velikih-djela'. Da bi to postigli, Howard i njegov scenarist Akiva Goldsman preskočili su manje ugodne segmente Nashova života, recimo desetljetni razvod koji je razdvojio Nasha i njegovu ženu, ili užasnu činjenicu da je od nasljedne shizofrenije obolio i Nashov sin. Ipak, Howardu i Nashu valja priznati da su izbjegli hollywoodsku kič-percepciju duševne bolesti kao sastavnice genijalnosti. U "Genijalnom umu" duševna je bolest naprosto bolest, i kao svako bolest mučna je, teška i nimalo romantična.

U moru standardnih biopica nestandardnih ljudi "Genijalni um" se, valja priznati, razlikuje dozom dramaturške inovativnosti. Goldsman i Howard dosjetili su se uspješnom triku da prvi dio Nashove priče ispripovijedaju striktno iz njegove shizofreničarske perspektive. Nashov svijet izmišljenih osoba i špijunskih intriga izlaže se kao najregularniji filmski zaplet. U trenutku kad već mislite da ste upali u špijunski tehno-triler zbivanja na ekranu razotkrivaju vam se kao proizvod bolesnog uma. Od te točke nadalje film naglo mijenja perspektivu i postaje priča Nashove supruge Alicija Larde (izvrsna Jennifer Connelly). Premda je taj prijelaz nagao i ne sasvim u skladu sa scenarističkom kuharicom, on je i neminovan, jer je sirota Larde osoba čiji život nosi stvarnu dramu. Od gospođe uglednog profesora najednom će postati doživotna zatočenica osuđena da sa zombijem dijeli četiri zida - taj pakao "Beautiful Mind" pošteno opisuje, a to je i najsnažnija dionica filma.

Premda povremeno saharinski zaslađen da se udvori srednjestrujaškom ukusu, Howardov "Beautiful Mind" pošten je, uzorno napravljen i zanimljiv film. U tom se smislu perfektno uklapa u filmografiju Rona Howarda, veterana čija filmografija ("Ransom", "Apollo 13", "EdTV", "Backdraft") sadrži raznovrsne, nikad genijalne, ali gotovo uvijek uzorne filmove. Howard je i u "Genijalnom umu" redatelj sitnica, poman u deskripciji životnih potankosti i brižljiv prema baš svakom liku. Kad bi Howard bio slikar, on ne bi bio romantični genij koji razmahano slika pejzaže, nego pošteni obrtnik koji po narudžbi portretira noćne straže, jedrenjake, trgovce, njihovu djecu i pse. Ron Howard je takav i u "Genijalnom umu", a to zaslužuje poštovanje.
slika_4
« povratak Jurica Pavičić
Bez ocjene
© 2003 popcorn.hr