I što se dogodilo? Što smo na kraju te cijele pompe dobili? Tko je bio u pravu? Zapravo nitko.

Jer, The Simpsons Movie nije dosadan, niti predug, nije podbacio u pričanju priče, ali je isto tako potpuno razočarao kao dio Žutog svijeta koji je bio genijalan toliko dugo i dao nam toliko mnogo. Gledajući najave samih tvoraca filma koji su se razbacivali samohvalama poput „dublje karakterizacije likova“, „kompleksnije priče“, „zahtjevnije animacije“, nadao sam se da su u pravu i s razlogom sam im vjerovao, jer sam kroz minule godine pogledao stotine epizoda i znao nebrojene replike i štosove napamet i sa smiješkom ih se sjećao ili ih u društvu prepričavao sa sličnim frikovima. Ali ispalo je da su sve moguće vrline filma ispale njegove potpune mane.

Simpsoni su se uvijek dičili (s pravom, naravno) sitnim i brzim štosovima koji su se osvještavali na gotovo nesvjesnoj razini, njihovi „vicevi“ su uvijek bili krajnje suptilni čak i kada su prštali pretjerivanjem i skoro zahodskim humorom, uvijek smo mogli pronaći nebrojene razine duhovitosti, a reminiscencije i poveznice s kulturnim nasljeđem mogli smo otkrivati godinama poslije odgledane epizode. Čak i ako stavimo sve te štosove sa strane, svaki lik (a upravo je poanta u njihovoj brojnosti i različitosti) je bio, iako predvidljiv, priča i svijet za sebe, i tu je ležalo gotovo beskrajno bogatstvo Simpsona.

I čemu onda sve to? Čemu dublja karakterizacija likova kada gotovo svaki lik iza sebe ima povijest sazdanu od 400 dvadesetominutnih epizoda manje ili veće genijalnosti, čemu kompleksnija i ozbiljnija priča kada smo navikli na skrivenu ozbiljnost u ionako nevjerojatno brzim i kompleksnim pričama, čemu tolike isforsirane i usiljene fore koje u većini slučajeva traju predugo i podsjećaju na najlošije trenutke Jima Careya? Je li ovdje riječ o mojoj želji da se stvari ne mijenjaju ili pak o nečem drugom?

Dublja karakterizacija šteti ritmu filma i likove poput Homera, a ponajviše Barta distancira od gledatelja i od njih samih, ozbiljni ton filma potpuno ruši cjelokupni zabavno/edukativni karakter (jer iako se igralo na ekološku kartu i cjelokupno stanje svijeta, miješanje potpune ozbiljnosti i suludih nadrealnih momenata jednostavno nije uspjelo), a uklanjanje cijelog Springfielda iz 95% filma je nešto što mi nikada neće biti jasno. Upravo je taj detalj, koji je na kraju ispao gromada od propusta, ono što je uništilo The Simpsons Movie. Jer kako se radnja zapetljava obitelj Simpson zbog Homerovog zajeba biva prognana iz Springfielda i dalje smo stavljeni na milost i nemilost samo njihove avanture, dok ostatak likova dobivamo na kapaljku i na kraju filma bivaju svedeni na puko odrađivanje života na televizijskoj slavi (da ne spominjem kako mi je uvrštavanje nekih novih likova bilo potpuno debilno, koji ne samo da su neprijemčljivi u svom kratkom pojavljivanju, već su toliko isforsirani da bi najradije uzeli gumicu i izbrisali ih s ekrana).

Ali nije sve tako crno u The Simpsons Movie. Animacija je zaista impresivna i uživao sam gledajući sve poznate likove i stvari u 1:2.35 formatu. Fore su više manje ok, s tim da sam zapamtio samo dvije koje su mi ostale u sjećanju: Bartov natpis na školskoj ploči i razgovor Flandersa s Rodom i Todom o susretu s Isusom.

Na kraju svega ostao je gorak okus u ustima i želja za rekapitulacijom svih starih epizoda. Na kraju ipak ispada da je nebrojena količina dvadesetominutnih ispada genijalnosti bolja od svake pretenciozne želje za dokazivanjem. Ne znam zapravo kome, pogotovo ne nakon dvadeset godina vladanja na tronu televizijskih primetimea.

Ako već morate pogledati nešto od Simpsona neka to ipak bude Australska epizoda (pa makar bilo i po stoti put).

P.S. Za kraj samo mala ilustracija opravdanosti ovakve recenzije: U svojoj kolekciji imam 24 VHS kazete Simpsona i uvijek će postojati neki razlog da im se vraćam, barem jednom godišnje. (Wooohooo!!!)

P.P.S. Mislim da hrvatsku sinkronizaciju nije potrebno niti komentirati niti spominjati. (He-he)