Nakon što sa svojim poslovnim partnerom uspije sklopiti važan posao, Danny sav veseo ode malo proslaviti taj svoj uspjeh u hotelski bar. No u tom istom hotelu je odsjeo i Julian, te se njih dvojca sasvim slučajno susretnu za šankom, gdje počnu ispijati margarite, svaki zbog njemu poznatih razloga. Jedan slavi, a drugi utapa tugu. Ubrzo razmijene par riječi, te nakon početnog Julianovog drskog ponašanja (na Dannyjevu konstataciju kako margarite imaju bolji okus u Meksiku, Julian posprdno odgovori "Margaritas always taste better in Mexico... Margaritas and cock.", što Danny shvati kao gay izjavu, pa se brzo povuče), njih dvojca ipak uspiju pronaći zajednički jezik, iako nemaju ama baš ništa zajedničko.

Na kraju večeri se Julian ponovno uspije zamjeriti Dannyju i uvrijediti ga, no ubrzo shvati da je Danny zapravo jedina osoba koju može smatrati svojim prijateljem, iako se znaju tek jedan dan, te se odluči pod svaku cijenu iskupiti za tu uvredu, a u tome ide tako daleko da sljedeći dan prizna Dannyju čime se zapravo bavi. Danny naravno ispočetka pomisli da se radi o šali, no znatiželja ga potakne da izazove Juliana neka mu dokaže da je zbilja profesionalni ubojica. Julian mu tako uskoro dokaže da je ozbiljan ("I'm as serious as an erection problem." kaže on), te da se ne radi o šali, već da je sve što mu je ispričao istina, pa čak zamoli Dannyja da mu pomogne u sljedećem poslu, opisujući mu to kao jednu vrstu zajedničke zabave. Danny se naravno prestraši, te odbije njegovu ponudu želeći pobjeći što dalje od Juliana, ali uskoro saznaje da je njegov poslovni dogovor ipak propao, te da je bankrotirao, a kako se ne želi vratiti kući kao gubitnik, na pamet mu padne jedna ideja...

Nakon što mu je "ukinuta" dozvola za ubijanje i 007 status, Pierce Brosnan, prema mom skromnom mišljenju uz Sean Connerya (i sad najnovijeg Daniela Craiga) najbolji James Bond, odlučio je snimiti nešto sasvim drugačije, ovaj mali, takoreći nezavisni film, "The Matador". Kad sam prvi puta čuo za ovaj naslov nije me pretjerano interesirao. Jeste da Brosnan glumi, ali mislio sam da je to neki mali festivalski film (što zapravo i je, jer je bio prikazan na festivalima u Sundancu, Torontu, Chicago itd., gdje je redom pobrao dobre kritike i nagrade) kojeg će opet kritičari obožavati i dizati bespotrebno u nebesa, a film će zapravo biti dosadan do zla Boga. No onda sam imao prilike vidjeti trailer i nekako me zainteresiralo, posebice jer je trailer bio prilično smiješan. Ubrzo nakon toga počeo sam čitati sve redom pozitivne kritike, posebice na Brosnanovu izvedbu i odlučio sam ga pogledat pa kud puklo da puklo, te sam ostao oduševljen filmom. Zapravo, uz naslove kao što su "Collateral", "Narc", "Crimen ferpecto" i još neke, "The Matador" je jedan od najboljih filmova koje sam pogledao u zadnjih 5-6 godina.

Priča o neobičnom prijateljstvu opičenog i prolupalog profesionalnog ubojice, i običnog biznismena te obiteljskog čovjeka je iznimno zanimljiva sama po sebi, a još je k tome i ispričana na pametan, zanimljiv i duhovit način. Režija je također izvrsna. Redatelj, a ujedno i scenarist filma, Richard Shepard, koji je inače kod nas snimio svoj najnoviji film "The Hunting Party" sa Richardom Gereom u glavnoj ulozi (prethodno znan pod naslovom "Spring Break in Bosnia"), je na pristojan i zabavan način ispričao tu priču, koristeći pri tome i izvrstan soundtrack koji pridonosi vedroj atmosferi filma. Prvo nas upozna sa likovima, a zatim nas polako uvodi u zanimljivu priču, nudeći na pri tome mnoštvo crnog humora i čudnih preokreta.

No ono što je mene najviše oduševilo su odlični dijalozi i Brosnanova izvedba. Uživao sam u svakoj minuti njegovog pojavljivanja na ekranu. Mislim, čovjek je bio izvrstan Bond u svim Bond filmovima sa njim (iako je kvaliteta pojedinih Bond filmova bila malčice upitna), ali ova uloga mu je definitivno vrhunac karijere... za sada. Izvrsno je odigrao lik na rubu između karikature i stvarne osobe. Njegov lik, usamljen i pomalo čudan ubojica Julian Noble, je na prvi pogled odvratan čovjek, puno pije, a uz to je i ovisnik o seksu, kurve mu nisu strane, a ne preže ni od upucavanja tinejdžerkama, dok ubojstvo pak smatra zabavom, no ipak ga morate voljeti. Brosnan ovaj put nije uglađen i elegantan kao u Bond filmovima, već pomalo poremećen, zapušten, uvijek naceren, te uvredljiv i vidljivo u godinama. No, fenomenalan je!

S druge strane tu je Greg Kinnear, koji glumi Danny Wrighta, sitnog biznismena i obiteljskog čovjeka koji ima svojih problema. On je ljubazan, prijateljski raspoložen čovjek, totalna suprotnost Julianu. Usto je i znatiželjan, zbog čega se i zainteresira za Julianovo zanimanje, koje mu ovaj začudo otkrije. Baš kao i Brosnan, i Kinnear je također izvrstan u svojoj izvedbi, te njih dvojica odlično funkcioniraju kao par na ekranu, ali ovo je definitivno bio Brosnanov show. Ono, Brosnan je ukrao gotovo svaku scenu, jednostavno je lud, lud i lud kroz cijeli film, te se jasno vidi koliko se zabavljao igrajući ovu ulogu.

Moglo bi se možda čak reći da je ovo njegova osveta za Bonda kojeg je htio još jednom odigrati, jer se naveliko sprda s tim likom, pije, puši, zavodi, zapravo ševi žene, baš kao i Bond, ali na mnogo opičeniji, smješniji i otkačeniji način, a i brkovi mu smiješno dobro stoje. Zato me nimalo ne čudi što je upravo za tu ulogu bio nominiran za Zlatni Globus prošle godine u kategoriji najbolji glumac u komediji ili mjuziklu, kojeg je na kraju osvojio Joaquin Phoenixu za ulogu velikog glazbenika Johnnya Casha u filmu "Walk the Line". U jednu ruku baš šteta, jer smatram da ga je zaslužio.

Inače uz njih dvojcu, valja izdvojiti i simpatičnu glumicu Hope Davis, koja glumi Gregovu filmsku ženu Bean. Ona je također zbilja zabavna u svojoj izvedbi, te iako se u filmu pojavljuje jako malo ostavlja dojam na gledatelja, jer iako je na prvi pogled sasvim obična ženica, ispostavi se da ima neke svoje "muhe". To se posebice vidi u sceni kada ona prvi puta upozna Juliana, te ga odmah upita da li nosi pištolj, a kad ovaj odgovori potvrdno, ne preže ni od toga da ga priupita da joj ga pokaže.

Jedina zamjerka koju imam na film, je zadnjih petnaestak minuta filma kada postane nekako mlak. Ne znam kako bi se točno izrazio, ali uglavnom tu mu se malo gubi oštrina tog crnog humora, te iz crnohumorne komedije više postaje drama, što i nije toliko loše te nimalo ne kvari cjelokupni ugođaj i dojam filma, ali opet nekako ne paše.

Zanimljivo je to što je Shepard, koji prije ovog filma nije imao ni jedan poznatiji naslov vrijedan spomena, zamislio ovaj film kao low-budget projekt koji će u cijelosti snimiti sa digitalnom kamerom. No kada se za projekt zainteresirao Brosnan i kada je napokon prihvatio glavnu ulogu, budžet filma je malo porastao (10 milijuna $), što je Shepardu omogućilo bolje tehničke uvijete, angažiranje još nekih poznatih imena kao i vizualno raskošniji film. Film je zapravo u cijelosti snimljen na lokacijama u Mexico Cityu, iako se radnja filma odvija na još nekoliko različitih egzotičnih lokacija diljem svijeta, kao npr. u Moskvi, Beču, Budimpešti i Denveru. Mexico City uspješno je "odglumio" i zamijenio sve te lokacije. Fotografija je odlična, kao i ono nešto malo akcijskih scena, koje su također jako dobro izvedene, no ovo nije film koji se gleda zbog toga, već kao što rekoh zbog humora i glumaca.

Domaće DVD izdanje je sasvim solidno u uspredbi sa vanjskim, zapravo ako se ne varam čak i identično. Tako ćete između ostaloga pronaći nekoliko izbačenih scena, kratki Making of dokumentarac i audio komentar redatelja. Takvo je i R1 US i R2 UK izdanje.

Sve u svemu, "The Matador" je svakako prezabavan i lud film, kojeg svima preporučam (a neka vam preporuke budu i izvrsne kritike i ocjene sa mnoštvo poznatih filmskih portala). Crnohumorna drama, koja će vas oduševiti svojim otkačenim dijalozima i glumačkim izvedbama dvojce glavnih aktera priče. Uglavnom, film koji ćete definitivno gledati sa smiješkom.