| Bez ocjene |
|
| HRVATSKI NASLOV: |
| DR. STRANGELOVE |
| NASLOV ORIGINALA: |
| Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb |
| REŽIJA: |
| Stanley Kubrick |
| SCENARIJ: |
| Stanley Kubrick, Peter George, Terry Southern |
| GLAVNE ULOGE: |
| Peter Sellers, George C. Scott, Slim Pickens, Sterling Hayden |
| ŽANR: |
|
Komedija
|
| PRODUKCIJA: |
| Stanley Kubrick, Victor Lyndon, Leon Minoff |
| DISTRIBUCIJA: |
| Warner Brothers |
| TRAJANJE: |
| 90 min |
| GODINA: |
| 1964. |
| IZDANJE: |
 |
| Re: DR. STRANGELOVE / Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb |
| Kao dokaz Boga (ili čega već) pogledajte što je sjelo na xclaimov link pod riječ ostvarenje. I pažljivo pročitajte rečenicu koja slijedi poslije spomenute riječi. :ave |
|
| Re: DR. STRANGELOVE / Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb |
To što narod voli, može da ga boli
zašto narod voli, uvijek to što boli.
totalno me random podsjetilo, inače rula film i reca. |
|
| Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare |
|
|
 |
DR. STRANGELOVE
(Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb) |
|
U knjizi pitanja “Tko želi biti milijunaš” pod milijunskim pitanjima nalazi se i pitanje: Izdvoji otrovnu gljivu: a) Bukovača; b) Zelena pupavka; c) Mednjača; d) Paprenjača. Na žalost premalo ljudi zna da je točan odgovor pod b) Zelena pupavka, jer svake jeseni po dnevnom tisku čitamo o mnogim nesretnim slučajevima trovanja ovom nemilosrdnom gljivom. Možda bi slučajevi trovanja bili mnogo rjeđi da su ljudi prije branja malo više upoznati s onim što beru i često biraju kao svoju (na žalost) posljednju večeru.
|
|
| | | |
Tako je i sa svim stvarima u životu, možemo birati i u svom neznanju izabrati opasne i smrtonosne odluke. Pametan izbor ovisi samo o našoj mudrosti, informiranosti i opreznosti.
Kada je 1964. godine Stanley Kubrick snimio svoju hladnoratovsku ironiju “Dr. Strangelove: ili kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu”, američka je vlada izdala dekret da se na početak filma mora staviti natpis kako nešto slično događajima opisanim u filmu nije moguće i da javnost koja će pogledati ovaj film ne bi trebala ništa brinuti. U to je vrijeme verbalnih prepucavanja ovo upozorenje bilo točno, ali nije umanjilo snagu filma koji se poigravao strahom cijelog svijeta od mogućeg nuklearnog uništenja cijele planete, a samim time i svih koji na njoj žive. |
Za sve koji nisu gledali film moram spomenuti kako fenomenalan zaplet počinje kada neuračunljivi američki general, kako bi spasio dragocjene tjelesne tekućine svih Amerikanaca, na svoju ruku objavi nuklearni napad na tadašnji SSSR. Predsjednik je, naravno, ogorčen i zbunjen razvojem događaja i u suradnji s ruskim predsjednikom pokušava ispraviti situaciju. Hoće li uspjeti, provjerite sami.
Ono što je bitno za ovo malo crno-bijelo remek-djelo jest snaga ironije i neizbježnosti ljudske gluposti i bahatosti i Kubrick na vrlo kjubrikovski način uspijeva manipulirati svim likovima i našim emocijama izokrećući sve sustave ljudske djelatnosti (birokraciju, domoljublje, obranu, vojsku, tehnologiju itd.) protiv njih samih. Pa tako, u namjeri što bržeg rješavanja novonastale situacije američki vojnici ratuju protiv američkih vojnika, američki predsjednik ruskom predsjedniku naređuje da puca po američkim bombarderima dajući mu položaj i strateške planove napada, a svjetska politika i diplomacija pada u borbi protiv sebe.
Danas ovakav film može izgledati kao vrijeme prošlih strahova i ljudskog nemara pred životima milijardi građana planeta Zemlje, ali ako malo bolje razmislimo, možda ovo ostvarenje funkcionira kao upozorenje u univerzalnom vremenu. Jer ljudi nisu odustali od rata, a kamoli od nuklearnog oružja koje, kako kažu, nitko nije lud upotrijebiti (zašto ga onda imaju?). Zbog toga aludiram na sve vas da na neki način pogledate ovaj film i razmislite o svijetu u kojem živite i kakvim ljudima dajemo da ga vode umjesto nas.
Ako govorimo o samom filmu kao filmu, ima tu mnogo smijeha i suza, a najbolji moment filma je Peter Sellers koji je u svojoj maniri odglumio 3 uloge, zbunjenog i nemoćnog američkog predsjednika, časnika britanske vojske koji pokušava urazumiti našeg pomahnitalog generala i Dr. Strangelovea, bivšeg Hitlerovog zaposlenika i današnjeg američkog konstruktora najubojitijeg oružja. Kako vrijeme ističe, a Amerika ima sve manje nade da će obustaviti nuklearni rat kojeg je, eto započela zbog jednog jedinog čovjeka (o tome bi se dalo raspravljati), doznajemo da Rusi posjeduju Stroj sudnjeg dana, čija je uloga uništiti cijeli svijet. Zašto ga imaju? Zato da ih nitko nikada ne napadne? A zašto to nisu objavili? Zato što predsjednik voli iznenađenja i objava je trebala biti obznanjena slijedeći tjedan. Zašto američki vojnici nisu na svoju odgovornost odustali od napada? Zato jer su savjesni i odgovorni službenici svoje države. Zašto ljudi grade nuklearne bombe? Zato što mogu.
Uz Sellersa u filmu briljiraju i George C. Scott kao general koji predsjednika pokušava uvjeriti kako ova naizgled problematična situacija može biti vrlo korisna jer gubici će se brojati u desecima, a ne stotinama milijuna ljudi i Slim Pickens kao pilot vojnog bombardera koji na kraju krajeva ipak uspije ispuniti svoju zadaću kao prvi i posljednji jahač na atomskoj bombi.
Kubricka su napadali da je vrlo antidržavno raspoložen i da je između ostalog i vrlo zločest cinik, ali ovdje nema cinizma. Ima ironije, sarkazma, karikiranja i sličnih inačica koje proizlaze iz nemoći, ali cinizma nikako. Niti jedan komentar koji se bavi proučavanjem ratovanja bilo koje vrste ne može biti ciničan. Može biti samo više nego realan. Ono što je cinično je sam rat i mogućnost njegovog nekontroliranja.
Bilo kako bilo, Kubrick je snimio fenomenalan film koji, eto, može funkcionirati i kao priručnik za pacifizam, jer ukazuje na korijensku problematiku svakog ratovanja i svake nasilne politike: Sranje uvijek ostaje sranje, nekad malo veće, nekad malo manje. Zbog toga treba zaustaviti sve samonikle gljive ludare podalje od Gljiva smrti ako želimo sačuvati život. Možda bi državne televizije umjesto beskrajnih glupih televizijskih debata o ratovanjima i razlozima ZA i PROTIV bez ikakvog komentara trebale prikazati ovaj film. I naravno bez početnog upozorenja, jer kao što vidimo, vremena se mijenjaju i mogućnosti apsoluta su vjerojatnije nego ikada.
Ako vas pak ne privlače filmovi koji samo napinju živce u ovim rastegnutim vremenima, razmislimo svi skupa kakve gljive beremo i kakvu ćemo večeru slijedeći puta pripremiti? Posljednju ili jednu od mnogih koje nam predstoje.
P. S. Ako pak još uvijek ima onih koji vjeruju u demokraciju neka pogledaju svijet oko sebe. Što zapravo znači mogućnost izbora, kada od svih gljiva u šumama rastu samo ludare.
|
|
| | | |
|
|
|
