VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: GROF MONTE CRISTO (The Count of Monte Cristo )

Bez ocjene
HRVATSKI NASLOV:
GROF MONTE CRISTO
NASLOV ORIGINALA:
The Count of Monte Cristo
REŽIJA:
Kevin Reynolds
SCENARIJ:
Jay Wolpert prema romanu Alexandre Dumasa st.
GLAVNE ULOGE:
Jim Caviezel, Dagmara Dominczyk, Michael Wincott, Richard Harris, Luis Guzman
ŽANR:
Akcijski / Drama / Avanturistički
PRODUKCIJA:
Buena Vista
DISTRIBUCIJA:
Continental
TRAJANJE:
131 min
GODINA:
2001
IZDANJE:
kino
KOMENTARI:

Još nema komentara na ovu recenziju

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Recenzija: GROF MONTE CRISTO / The Count of Monte Cristo

Recenzija: GROF MONTE CRISTO / The Count of Monte Cristo GROF MONTE CRISTO
(The Count of Monte Cristo )

Edmond Dantes (Caviezel) pošteni je mornarički časnik koji se zbog bolesti na brodu mora iskrcati na Elbu. Tamo mu Napoleon predaje pismo za svog suradnika u Marseillesu. Dantesov prijatelj (Perace) ljubomoran na njegovu dragu (Dominczyk) i odaje Dantesa. Kao bonapartist Dantes biva zatvoren na otok/tvrđavu Chateau d'If. Tamo susreće starog opata (Harris), veterana Napoleonove vojske.

GROF MONTE CRISTO / The Count of Monte Cristo

Tijekom godina opat ga nauči čitanju, jezicima i mačevanju. Starac mu prije smrti zavješta golemo blago koje je sakrio. Dantes bježi u starčevu lijesu i vraća se u Pariz kao prebogati i zagonetni grof Monte Cristo. Snuje osvetu...

slika
slika_2

Alexandre Dumas stariji i u 21. stoljeću suvereno brani naslov jednog od najfilmovanijih i filmskoj industriji najmilijih klasika. Suvremenu arthouse - publiku Dumasovo ime asocira nepogrešivo na Kraljicu Margot, jedan od najmoćnijih filmova devedesetih. Šire narodne mase koje pohode multiplekse ime Dumas podsjetit će na bezbrojne verzije tri i četiri mušketira, filmove koji su generirali cijeli podžanr spektakala o muškarcima u tajicama. U toj hiperprodukciji celuloidnih Dumasa zaboravljena nije ostala ni najpopularnija klasikova knjiga - Grof Monte Cristo.

Pustolovine robijaša Edmonda Dantesa koji spletom okolnosti postaje lažnim grofom ekranizirane su mnogo puta. Prva značajnija verzija datira još iz 1912., a režirao ju je otac Eugenea O 'Neilla, irski glumac James. Kanonska holivudska verzija potiče iz 1934, režirao ju je ne jako važni Rowland Lee, a zlosretnog osvetnika Dantesa glumio je Robert Donat. Posljednji spomena vrijedni audiovizualni Monte Cristo potiče iz sredine sedamdesetih, a naslovnog heroja glumio je Richard Chamberlain. Koliko nam je poznato, otad naovamo filmaši su Dumasov bestseler četvrt stoljeća ostavili na miru, sve dok se nije pojavila nova britansko-irska verzija snimana na Malti u režiji Kevina Reynoldsa.

 
Novi Monte Cristo nije u startu mirisao na dobro. Ne samo zato što ga je proizveo sumnjivi paneuropski joint venture koji glumi Hollywood, nego i zato što film potpisuje redatelj koji baš i nije u panteonu komercijalne srednje struje. Kevin Reynolds dugo je važio za kućnog redatelja filmova Kevina Costnera. Costnera i Reynolsa spojio je film “Fandango”, a od tada nadalje Reynolds je figurirao kao redatelj nekoliko čudnih komercijalnih projekata u Costnerovoj produkciji, među kojima i “Robin Hooda – princa lopova” i “Vodenog svijeta”. Na “Waterworldu” su se Costner i Reynolds konačno zavadili, Costner je Reynoldsa otjerao iz montaže i otad za ne baš blistavog redatelja skoro nismo čuli. Sve dok se nije vratio “Grofom Monte Cristo”.

Treba odmah reći: od svih Reynoldsovih velespektakala “The Count of Monte Cristo” uvjerljivo je najbolji. To, dakako, nije nikakva osobita pohvala jer su “Prince of Thieves” i “Waterworld” bili upravo užasni filmovi. “Monte Cristo” doima se kao proizvod sasvim druge ruke i vizualne imaginacije: smiren je, vrlo klasičan, konzervativno uredan i očekivano raskošan. Premda je novi Reynoldsov film daleko od toga da bude intelektualno izazovan, treba reći da nije ni dosadan. Riječ je o komadu solidne, benigne trivijale u kojoj se lijepo vidi u što je potrošen novac. Možete reći da je “Monte Christo” kič – ali, zaboga, o čemu govorimo? Treba li očekivati psihološku dramu od filma u kojem junak ulazi u najgoru tamnicu Francuske kao nepismenu mornar, a iz nje izlazi kao prebogati lažni grof, a usput vrhunski mačevalac i znalac tri strana jezika?

Ljubitelji Dumasova trivijalnog evergreena primijetit će kao prvo da su Reynolds i njegovi scenaristi vjerniji predlošku nego stare adaptacije - nije zato čudo da film i nosi epitet “Alexandre Dumas' Count of Monte Cristo”. Premda dio kritike prigovara Reynoldsu da je time dramski razrijedio film, čini nam se da takav naivni pristup pridonosi šarmu filma. Reynolds je casting obavio jednako pravovjerno i tipski: Jim Caviezel opet glumi tajnovitog stranca, Guy Pearce je prijetvorni zlikovac, Michael Wincott čisti zlotvor, a Richard Harris mudri učitelj (jedan britanski kritičar napisao je da izgleda “kao Dumbledore koji nije oprao kosu”). Čak i taj banalni typecasting na neki način pridonosi djetinjoj naivnosti Reynoldsovog filma.

 
Dakako, s pohvalama treba biti rezerviran. Monte Crist je film koji će se sutra zaboraviti, na neki način čak i film koji ide uprkos vremenu drukčijih hitova i drukčije srednjestrujaške zabave. Ali, ovaj pasatistički izdanak epohe Errola Flynna i Burta Lancastera možda je i zato simpatičan jer je beznadno staromodan.

slika_3
slika_4
 
« povratak Jurica Pavičić
Bez ocjene
© 2003 popcorn.hr