Iako su promotivni materijali obećavali u najmanju ruku dobru zajebanciju, bili su, pokazalo se, kilometrima daleko od konačnog proizvoda koji se zavrtio u kino dvoranama. Glavni je tu problem što se filmašima po glavi očito vrtilo vjerovanje kako ono što je bedasto mora odmah biti i zabavno, što dakako nije slučaj.
Koncept koji je imao potencijala, a završio kao prdac u vjetru već se dogodio scenaristu Straughanu pa je ujedno ovdje uzaludno potrošena (osim mog novca i vremena) i hrpa glumačkog talenta, izuzev možda u slučaju Clooneyjeva ustrajno bizarnog i bizarno ustrajnog samoprozvanog 'Jedi ratnika'. Čestitati treba jedino još jednoj marketinškoj ekipi koja je uspjela u tih par minuta ubaciti gotovo sve što u filmu vrijedi vidjeti, a mene kazniti jer sam na to nasjeo. Kad malo bolje razmislim, već me kaznilo - naime, pogledao sam film. |