New York, kao grad sa nadmoćno najvećom populacijom u Americi, ne može statistički biti deficitaran herojima. Dok jedan fiktivni trenutno ima 'junaka kojeg zaslužuje, ali ga trenutno ne treba', onaj pravi, iako tek filmski, ga počesto i zaslužuje, i treba, a bome i ima - ovaj put to je Denzel Washington.
Ne onaj Denzel Washington, korumpirani policajac, niti onaj Denzel Washington, bivši CIA-in operativac, već Denzel Washington, obiteljski čovjek, gradski službenik sa naočalama, košuljom i kravatom. Ali po potrebi i dobar na okidaču, poput Denzela, korumpiranog policajca i Denzela, bivšeg CIA-inog operativca.
Iako se ovaj put našao u okruženju koje je manje bombastično, čak i za njega pretjerano statično, Scott ne dozvoljava svojoj kameri da se zaustavi. Njegov frenetičan stil potpomognut svakojakim filterima tako je i ovdje, na tek dvije lokacije nekako uspio naći svoj put do filmske vrpce, a na istu ubaciti i štogod razbijanja automobila, iako se radnja vrti oko željeznice.
Iako je film formulaičan, ujedno je i solidan, idealan za ubijanje vremena dok se mozak razgibava na kakvoj usputnoj paši, te iako brzo zaboravljiv nije iritantno glupav i uvredljiv za inteligenciju poput recimo većine filmova Michaela Bayja. Solidna je ovo razbibriga od koje ništa ne treba očekivati i koja tako najbolje funkcionira. Pardon, vjerojatno jedino tako i funkcionira.
P.S. I da, Travolta kao negativac je glumački i dalje tek tip koji debelo preglumljuje dok viče i puca, a sam filmski lik tek tip koji, pogađate, samo viče i puca. |