Boljom bi se doduše vjerojatno pokazala uporaba jedne od dvaju ideja koje su bile aktualne u pretprodukciji filma. Zašto? Jer ovo ovdje gotovo nikakve veze nema sa nekakvim općepoznatim faktima (koliko god bedasto bilo upotrijebiti takav izraz kada je u pitanju tek lik iz folklornih predaja) o mitskom odmetniku i njegovim doživljajima; na njegovu se mjestu komodno mogao naći bilo tko tko je šetao engleskom šumom krajem 12. stoljeća i osjetio se obespravljen i potlačen od strane krune, a konkurencija je na tom polju očito bila prilična.
Ipak, zanemarimo li da nam autori pod krinkom svježeg pristupa legendi prodaju tek jedan, po ničemu poseban srednjovjekovni akcijski spektakl, riječ je o filmu korektno odrađenom na gotovo svim poljima. Režija mu je umješna, gluma prosječna taman toliko da ne smeta, a glazba, iako ni u najmanjoj mjeri pamtljiva, dovoljno adekvatna kulisa događajima na ekranu. No, element nekakve prevage u kvaliteti filma najbolje ocrtanog kao puno-osrednjeg-a-ništa-vrhunskog - dakako, scenarij - je ovdje prilično zakazao.
Nedovoljno fluidne radnje, sa nekim scenarističkim rješenjima u domeni klišejastih, ponekad smiješnih, a pretjerano često i neobjašnjivo brzopoteznih, čak i glupavih, filmom dosta često prevladava i osjećaj nedovoljne inspiracije i kombiniranja elemenata nekoliko recentnih filmova ("Kingdom of Heaven", "Troy") kao posljedice. Kompetentnost redatelja limitirana neadekvatnom pisanom rječju nije rijetkost, ali što reći u situaciji kada je upravo baš jedan takav, kompetentan redatelj, imao štošta reći po pitanju baš jedne takve, neadekvatne pisane riječi, a da je pritom imao i boljih rješenja...? Ono što ljubitelja filma i opusa samog Scotta može brinuti u situaciji u kojoj je loše raskrinkana jedna legenda, je to što je isti taj Scott na putu raskrinkavanja još jedne legende, na vjerojatno podjednako loš način. |