Iako se iz perspektive nekoga orjentiranog prvenstveno zapadnjačkoj kulturi i običajima sama sahrana i ne čini nešto od čega smo operirani, dotična je tema priličan tabu u Japanu. Dok su tematske uspješnice na zapadu prisutne i na malim ekranima ("Six Feet Under") i u kino dvoranama ("Death a t a Funeral"), redatelju filma Yōjirōu Takiti zbog tog razloga nije bilo svejedno napraviti film za koji je imao sasvim finu predispoziciju da propadne. No, na domaćem terenu je zaradio 61 milijun dolara (usporedbe radi, "Avatar" je na tamošnjem tržištu zaradio 163 milijuna $, a tadašnji Akademijin laureat "Slumdog Millionaire" nešto više od 11 milijuna $) te skupio deset nagrada japanske akademije, uključujući one za najbolji film, režiju, scenarij i tri glumačke.

Iako bi kao najbolji u ondašnjoj konkurenciji izdvojio austrijskog kandidata, nije ni ovaj japanski predstavnik bez svojih kvaliteta. Dobar dio toga svodi se na jednu jedinu, ali za ovakav tip filma iznimno bitnu stvar - naime, dok god film kojem na gotovo svakom koraku prijeti opasnost da zaglibi u patetiku, a nijednom ne bude ni blizu da upadne u tu zamku, palac treba biti okrenut prema gore. A iako je možda malčice predugačak i pretjerano popunjen negativnim okolnostima, pa time i udaljen od kakve više ocjene, ne znači da nije za preporuku.