Kako ne valja razbijati glavu nad nečim nad čim nemamo nikakva utjecaja, tako ću sa savršenom ravnodušnošću prihvatiti da na niz imena autora koji mi neovisno o njihovoj kvaliteti jednostavno ne leže (kao što su primjerice Haneke, Cronenberg, Lynch...) valja zabilježiti i ono američkog čudaka Wesa Andersona. Dakle, ravnodušan kakav trenutno jesam, bez ikakvih problema ću sam sebi nakon odgledanog reći kako film nit' smrdi nit' miriše, i sa još manjom količinom problema (što je poprilično mala količina, jer ih ni ranije nije bilo) sve to skupa staviti na papir i zalijepiti za takav dojam odgovarajuću ocjenu. Kad smo to riješili, idemo dalje.
Ista je stvar tu prisutna kao i kod dojmova oko osvetničke ekspedicije nekoć legendarnog oceanografa Stevea Zissoua - ništa tu nije moguće definirati kao loše, ali je naklonost, da ne kažem ljubav prema autoru jednostavno nepostojeća. A kakva drukčija da i bude nakon što, usprkos tome što je glumačka lepeza izvrsna, njihove izvedbe jako, jako dobre, a film općenito pomaknut i maštovit i više nego što treba biti da zainteresira, konačni dojam ostavlja onakav kakav ostavlja, prilično blijed. Tako da u konačnici Andersonu još jednom pamtim dobar, a pišem 3. |