Woody Allena ne spominjemo ovdje uzalud. Stiller je u većini svojih filmova dosad glumio tip koji se - s generacijskih transformacijama - može uporediti s onim manhattanskog nervčika. Nižeg rasta, semitske fizionomije i intelektualnog izraza, Stiller je u pravilu glumio neurotizirane urbane tipove pune erotskih i/ili macho frustracija, skeptičke, samoanalitične, ugrožene, nesigurne glede vlastita statusa, a osobito stature. Utoliko je više nego apsurdno što se Stiller u svojom prvom autorskom filmu odvažio sam sebi dati ulogu - lijepog manekena! Stiller je u privatnom životu zacijelo naočit čovjek, ali njegova je filmska pojavnost nešto sasvim drugo: očito je Stilleru bilo više do redefinicije vlastita glumačkog imagea nego do građenja komediografske reputacije. A film je okrutna zvjerka - kad je zloupotrebljavaš odmah te kažnjava, a Stillera je kaznila kreativnim debaklom.
Odluka Bena Stillera da sam sebe izloži kao ljepotana nije samo bila narcisoidni hir, nego i dio opće tvorbene taktike u "Zoolanderu". "Zoolander" je film o modi. U njemu se stalno govori o ljepoti, ali lijepih ljudi nema. enskih modela u filmu gotovo nema, svi muškarci iz svijeta mode prikazani su karikaturalno, dekadentno i nakaradno, a jedino pristalo lice u filmu je - novinarka! Stiller je svijet mode konstituirao kao prostor groteskne i karikaturalne ružnoće. U tom smislu posve je deplasirano povezivati Stillerov film s Altmanovim "Pret-a-porterom" koji se često navodi kao Stillerov uzor. Uza sve enormne slabosti, Altmanova satira na modu nije stilski sporna, osim ako nije sporna činjenica da je relativno realistična i stilski konvencionalna. Stiller je jednim dijelom duše htio učiniti isto, zato je vjerojatno i uveo u film niz slavnih osoba koje glume same sebe (Davida Bowiea, Donalda Trumpa, Billyja Zanea
). Ipak, "Zoolander" je drugim i većim dijelom svoje duše camp burleska slična "Austin Powersu" ili nebrojenim lošim epigonima Burtonova "Batmana". S "Austin Powersom" Stillerov film dijeli još jedno svojstvo: oba su neopisivo malo duhoviti.
Dodamo li tu red plošne političke angažiranosti, red površne socijalne osvještenosti i bedasti špijunski zaplet, slika se upotpunja: "Zoolander" je stvarno nejestiva kaša. Dno dna u filmu je pojava Mille Jovovich kao karikaturalne Ruskinje na tragu Bond-filmova, a jedina svjetla točka Owen Wilson koji se nakon "Shanghai Noona" drugi put nameće kao osvježavajući komičarski partner. |