Život i dob Suca Roya Beana

“This may not have been the way it was, but it's the way it should have been.”

Niti jedan film koji portretira neku povjesnu ličnost nije ikada ni prije ni poslije započeo ovakvim uvodom i već samim time jasno je da vas očekuje poseban doživljaj, te gotovo da nema šanse da ostanete razočarani.

Dakako, riječ je o briljantnom crnohumornom westernu Johna Hustona 'The Life and Times of Judge Roy Bean', snimljenom po scenariju još jedne legende, Johna Miliusa. Očito je da su i redatelj i scenarist jako uživali radeći ovaj film i da je potpuno odgovarao njihovom buntovničkom duhu i sklonostima.

Fenomenalan casting predvodi Paul Newman, kao stvoren za naslovnu ulogu samozvanog suca i djelitelja pravde zapadno od Pecosa.

Paul Newman, kao Roy Bean, 'Život i dob suca Roya Beana'

Za sjedište svoga suda Bean odabire trošni saloon u okrugu Vinegaroon, nazvanom po opakoj otrovnoj škorpiji. Salun je Jersey Lily, po slavnoj glumici Lillie Langtry, ljubavi njegova života, koju nikad nije uspio sresti. U toj maloj, ali veoma efektnoj ulozi, pojavljuje se Ava Gardner. Ona naposljetku i dolazi u mjesto, posjećuje muzej posvećen njoj i dobiva oproštajno pismo i sučev revolver na dar.

Film se sastoji od cijelog niza manjih vinjeta koje tvore legendu o "zakonu zapadno od Pecosa" ali svaka ponaosob izvrsno funkcionira unutar zadanog okvira, zahvaljujući i čitavoj plejadi poznatih glumaca koji tu defiliraju, neskriveno se zabavljajući. Anthony Perkins, kao svećenik LaSalle prvi je među njima.

Anthony Perkins kao svećenik LaSalle, 'Život i dob suca Roya Beana'

Prošetali su se kroz par scena i pridonijeli legendi. Možda je to i ponajviše uspjelo Stacy Keachu, kao Bad Bobu, krvoločnom, okrutnom zlikovcu koji želi odmjeriti vještinu potezanja revolvera sa samozvanim sucem. A ovaj opet ima svoje viđenje poštenog dvoboja, kao i zakona uostalom. Keach i Huston će iste te godine napraviti i 'Grad izobilja', jedan od najmračnijih i najpesimističnijih filmova svog vremena.

Foto: Stacy Keach, kao Albino Bad Bob, 'Život i dob suca Roya Beana'

I sam se Huston pojavljuje u filmu kao ostarjeli Grizzly Adams, koji čezne otići u toplije krajeve gdje će ispustiti dušu, a usput se želi riješiti i svojega medvjeda. Sudac ga spriječi jer "ovdje nema ilegalnih umiranja". No, starina na prevaru ipak ostavi svoj veliki poklon. Legenda kaže da je medvjed doista i bio Beanov ljubimac i da ga je držao u saloonu. U epizodi Lucky Lukea, 'Sudija Roy Bean' isto figurira kao važna pojava i izvor dobre doze humora.

Foto: John Huston kao Grizzly Adams, 'Život i dob suca Roya Beana'

Čini se da sam „Hanging Judge“, odnosno „sudac za vješanje“, u stvarnosti nije objesio nikoga. Dvojica ili trojica kandidata za vješanje navodno su puštena da pobjegnu prije izvršenja presude. Nadimak Hanging Judge koji se često pripisivao Beanu zapravo mnogo više pripada sucu Isaacu Parkeru iz Fort Smitha u Arkansasu, koji je na smrt vješanjem osudio golem broj ljudi.

Bean je međutim u Newmanovoj izvedbi simpatični probisvijet i otkačenjak, jedan od mnogih iz galerije osebujnih ljudi koji su na svoj način pisali povijest onoga što se nazivalo Divljim zapadom.

I vrlo je moguće da takav, barem duhom, nije bio daleko od stvarnoga čovjeka.

Ispod fasade grube vanjštine oblikovane teškim i opasnim životom kakav je vodio, krije se srce romantika kojemu su smisao života dale dvije velike ljubavi.

Jedna je ona prema već spomenutoj Lillie Langtry. Ali to je više obožavanje, odnos malog smrtnika prema velikoj, nedostižnoj božici.

Druga je prava, duboko skrivena ljubav prema Marie-Eleni, Meksikanki koju u svom prvom filmskom nastupu igra Victoria Principal. Ta ljubav prvi put javno provali iz Beana kada pokuša objesiti pijanog doktora koji je skrivio Marie-Eleninu smrt pri porodu. Da bi ga onda, opet sasvim beanovski, poštedio. Vješanje je, veli mu Bean, odmetnicima put prema slavi, a to je predobro za takve poput njega.

Sam kraj filma donosi silovit obračun i još jednu nezaboravnu scenu.

Bean izlazi iz svojega nekadašnjeg saloona pred bijesnu gomilu.

Netko iz gomile vikne:

„Tko si ti?“

A Bean odgovori:

„Pravda, vi kučkini sinovi.“

Nezaboravna scena, nezaboravnog furioznog svršetka, kojeg i dan danas pamtim da sam ga prvi put vidio u novogodišnjoj noći osamdesetih godina, kao udarni film, negdje iza ponoći i šampanjca, kad su imali običaj, dobar, bez daljnjega, pustiti western u najudarnijem terminu. I uz meni najdražu temu, 'Justice' predivnog scorea Maurice Jarrea.

Taj završetak dakako mnogo više odražava stavove Hustona i Miliusa, njihov bunt prema tadašnjem stanju stvari te neskrivenu simpatiju i žal za minulim vremenima kada je slobodarski duh bio svetinja iznad svega, nego što odražava stvarne povijesne činjenice.

Beanov završni povratak više nije povratak običnog čovjeka. To se vraća prošlost, samo se zaogrnuvši njegovim likom. Vraća se onaj stari, divlji svijet kako bi se još jednom sukobio s novim, uređenim, „civiliziranim“ svijetom koji je izrastao na njegovim ruševinama. Možda i po posljednji put. I zato je glavni protivnik odvjetnik (Roddy McDowall). Ali, baš zato i taj njegov posljednji juriš pripada mitu, a ne povijesti.

Za Texas i miss Lillie.

Huston je o filmu govorio kao o odrazu starog američkog duha, duha sposobnog za nevjerojatne stvari. Želio je sačuvati njegovu širinu, velikodušnost, bezbrižnost i odvažnost. Film je za njega bio alegorija, ali i svojevrsna osveta prošlosti nad sadašnjošću.

Što se Miliusa tiče, bilo je s njegove strane ponešto i nezadovoljstva jer je Huston oštrinu njegova scenarija okrenuo na satiru. No, moguće je da je dio tog nezadovoljstva proizlazio i iz činjenice da je Milius scenarij prvotno želio sam režirati.

Njegov redateljski debi uslijedio je već godinu dana kasnije s 'Dillingerom', također vrlo dobrim filmom, u kojem će variranjem sličnih motiva pokazati kako bi izgledalo njegovo vlastito viđenje svijeta, vrlo bliskog onom prikazanom ovdje.

Ključno je da uopće nije važno što će stvarni Roy Bean umrijeti u krevetu, jednoga jutra nakon pijanke. Ovo je manje priča o ljudima, a mnogo više o vremenu koje nepovratno odlazi. I o legendama obavijenim tim istim vremenom. Kao što je rečeno na početku, ako i nije bilo tako, TAKO JE MORALO BITI!