Nevjerovatno ali istinito, Horner je bio sposoban u samo trinaest dana napraviti izvrstan posao. Dva sata prave epske glazbe. Za izvedbu glazbe koristio je veliki orkestar kao i zbor, te ženske vokale predvođene Tanjom Tzarovskom, istom pjevačicom koju je i Gabriel Yared angažirao u svojoj verziji glazbe za taj film. Solo dionice podjećaju na materijal Lise Gerrard za Hans Zimmerov „Gladijator“, no reći da tu i takvu vrstu izvedbe možemo svrstati u kliše bila bi zabluda. U kombinaciji sa orkestrom u kojem su dominirali puhački instrument te brze izmjene gradacije podižući i spuštajući atmosferu postigao se upravo željeni efekt. U filmu u kojem toliko diominiraju akcije i napete scene Hornerova inače grozničava i bučna glazba odlično sjedinjuje scenu.
Koliko god sama za sebe glazba dobro zvučala treba napomenuti da postoje trenutci u scenariju koji ne zahtjevaju toliku energičnost te vrste i jedino u takvim trenucima možda se osjeća taj nedostatak vremena za skladanje glazbe. U brzom i napetom dijelu "Achilles Leads The Myrmidons" Hornerova glazba se izvrsno uklopila, pogotovo puhački dio orkestra. No za većinu ostalih scena takav izbor i nije bio najsretnije rješenje pa se čak može reći da glazba postaje nezanimljiva. Izuzetak bi bio i dio "The Greek Army and It's Defeat" gdje Horner koristi niske tonove više klavira da bi dočarao miran, militaristički ritam vojske koja hoda marširajući. U početku je zastupljena samo spora klavirka dionica, no postepeno se uključuju puhački instrumenti. Atmosfera i glazba postaju sve brža i brža, i vrlo uzbudljiva, što u konačnici daje odlična dionicu.
Što se tema tiče velika je zamjerka što nema jedne prepoznatljive teme koja će se provlačiti kroz razne dionice. Ljubavna tema pomalo podsjeća na glavnu temu Davida Arnolda koju možemo čuti u filmu „Stargate“ i ne bi se moglo reći da je Hornerova najbolja ljubavna tema koji inače sklada prekrasne srceparajuće ljubavne teme. Sjetimo se samo njegovih uradaka na filmovima Titanic, Legends of the Fall, Braveheart... Tu je još i tema za Troju, onaj spuštajuće padajući puhački motiv koji zaista zvuči pretenciozno, iritirajuće.
No ne može se reći da je glazba u Troji potpuno loša jer se tu nalazi toliko zabavnih i uzbudljivih dionica vezanih uz akcijske scene. Možda bi bilo najbolje reći kako je Horner za ovaj film radio posao. Izrada od dionice do dionice bez sagledavanja ičega između redaka. Film obilije Hornerovom iskušanom i već prepoznatljivom recepturom instant glazbe, jednostavnim dionicama prepoznatljivim u „opasnim“ scenama. Taj dio je neoprostiv. Još jednom treba napomenuti da je Horner imao zaista nemoguću misiju, sačiniti glazbu za film u samo 13 dana, te uzimajući tu činjenicu u obzir treba reći da je napravio dobar posao. Teško je ocijeniti na kraju ovakav uradak. Uzimam u obzir činjenicu da vremena nije bilo, no da nije Hornerove instant recepture ocjena bi sigurno bila veća. |