Započeti priču o filmu i temi koja je učinila to da se u Carnegie Hallu plješće kubanskoj zastavi uistinu nije lako, a suditi o glazbi s kojom sam se ja susreo pred tri godine, svijet prije osam, a koja je nastala prije gotovo sto godina, definitivno nije lagan posao. Wenders i Cooder pomalo ulaze u drukčiju glazbenu tradiciju, bitno drukčiju od one američke. Glazba radi glazbe, život radi emocija, neopterećenost novcem i potrošačkom kulturom, minimalizam življenja i velik repertoar, ne samo izvedbi, već i instrumenata, tehnika sviranja, te raznolikost interpretacija. Upravo ta raznolikost i slojevitost tako naizgled jednostavne glazbe dolazi do izražaja u pjesmi «Candela». I gotovo ništa ne dijeli Omaru Portuondo od savršenih izvedbi «najtužnijega glasa na svijetu» - Billie Holiday. Savršenstvo interpretacije, muzičke bravure instrumentalista (glissando upadi Rubena Gonzalesa, improvizacije Manuela Mirabala na trubi i Orlanda Lopeza na basu) i emocionalnost vokalnih izvedbi (Ibrahim Ferrer i Omara Portuondo) jednostavno ne mogu stati na običan CD.

Soundtrack također ne obuhvaća solističke izvedbe svakoga pojedinoga glazbenika u kojima zapravo najviše do izražaja dolazi njihov glazbeni govor. Ono što soundtrack obuhvaća jest niz skladbi, grubo izvađenih iz njihove prirodne okoline, odvojenih od njihova zavičaja – Kube, jer ta mješavina jazza, salse, mamba, gospela, bluesa, percussiona, bolera, cha cha cha ritma, nadahnuta tekstovima iz svakodnevnoga života, katkada je čak malo nadrealnima, katkad melankoličnima, a katkad jednostavno izražava uživanje u životu, u svakome novom danu i u glazbi.

CD sadrži izvedbu jednoga od uistinu najvećih pijanista svih vremena Rubena Gonzalesa (podsjeća me malo njegov stil izvedbe na Oscara Petersena, iako je vrsta muzike različita) – Pueblo nuevo, te izvedbe Eliadesa Ochoe, Ibrahima Ferrera, Compaya Segunda, Omare Portuondo, Manuela Licee, te cijeloga «pratećega banda». Sada je većina Buena Vista Social Cluba umrla, i sumnjam da će se naći itko tko će uspjeti nadmašiti njihovu ne slavu, već glazbu. I ta dva jedina zajednička nastupa, ovjekovječena i u filmu, samo su mali komadić stogodišnje tradicije naroda koji živi za glazbu. Ovaj soundtrack jednostavno ne može prikazati ono što nam Buena Vista Social Club daje – ljepotu samo glazbe. Unatoč tome, izvučen je jedan maksimum koji je bilo moguće izvući i stoga je ocjena od četiri kokice zadovoljavajuća.