Odmah na početku ću vam priznati da nisam nažalost imao prilike gledati originalni film iz 33. godine, ali već sama muzika mi je donekle vizualizirala film, te već samo ta činjenica govori dosta o kvaliteti ovog soundtracka.

Kada je "King Kong" bio premijerno prikazan u ožujku te davne 1933. godine, u vrijeme najmračnijih trenutaka ekonomske depresije, mora se priznati bez pogovora, da je to tada bio vjerojatno najoriginalniji igrani film ikada snimljen. Nekako je uspio unatoč tom razdoblju zaraditi tada ogromnih 1.7 milijuna $ i stabilizirati pomalo nestabilne financije kompanije RKO koja je tijekom te depresije izgubila 4 milijuna $. Njihov predsjednik, David O. Selznick, je tada dao otkaz i otišao u MGM, a njega je zamijenio Merian C. Cooper, čovjek koji je zaslužan za adaptaciju priče Edgarq Wallaceq na velikom ekranu. Specijalni efekti, za koje je pak zaslužan Willis O'Brien, u to vrijeme su bili nešto neviđeno i "King Kong" je postavio standarde visoke kvalitete na tom polju, (kao što je na kraju krajeva, to učinio i Jacksonov "King Kong"), koji su postali mjera svim budućim filmovima sa vizualnim efektima. A ohrabreni tim filmu i mnogi danas kultni autori SF filmova iz 30-ih i 40-ih godina su započeli svoje respektivne karijere, npr. Ray Bradbury, Ray Harryhausen, i John Morgan. I na kraju ovog kratkog ogleda na sam film, na red dolazi i soundtrack, jedan od najdinamičnijih filmskih kompozicija tog doba, a i u povijesti filma općenito.

Baš kao što je bio slučaj sa specijalnim efektima, i soundtrack "King Konga" je postavio standarde, prema kojem su se ravnale razne naredne filmske kompozicije. No unatoč svim tim činjenicama, film nije bio nikada ni nominiran a nije ni osvojio nikakvu nagradu, sve do 1991. godine, kada je dobio nagradu na "National Film Preservation Boardu".

Soundtrack koji se danas može nabaviti nije remasterirana verzija originala, nego se radi o izvedbi kompletnog soundtracka u izvedbi Moskovskog Simfonijskog Orkestra prema Steinerovim bilješkama koje sadrže svaku notu koju je on napisao za film.

Već prva stvar na soundtracku, "Main Title", prepuna zvukova bubnjeva i violina, koji na momente zvuče kao nekakav vojnički marš nam daje do znanja da se radi o veličanstvenom soundtracku i Steiner tu stvar kasnije često koristi kao light motiv soundtracka. To posebice dolazi do izražaja u stvarima "Stolen Love", "Sacrificial Dance" i "Entrance of Kong - The Sailors - Stegosaurus".

Samim time što ih slušate, možete si predočiti što se točno događa na ekranu. Svaka stvar priča svoju neku priču slušatelju. No Steiner nije u potpunosti preuzeo odgovornost za stvaranje ovakvog stila muzike, on je jednostavno prilagodio tehniku njemačkog skladatelja Richarda Wagnera, i upravo je taj stil, korištenja light motiva upotrijebio kasnije u mnogim soundtrackovima za mnoge hollywoodske hitove.

Zadnja stvar na soundtracku, "Finale", negdje podnaslovljena još i kao "It Was Beauty Killed the Beast" veže zajedno cijeli soundtrack filma u jednu stvar, od sporog i laganog zvuka neskladnih žica violina, koje oslikavaju Kongovu smrt, preko tužnih ali i prijetećih zvukova "Stolen Love" završavajući sa pozitivnim zvukom violina.

Ovaj soundtrack je savršen za upoznavanje današnjih slušatelja i filmoljubaca sa zlatnim dobom filmske muzike.