| Još nema komentara na ovaj tekst |
| Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare |
|
|
 |
BRUCE LEE (1940-1973)
(21.07.2004.) |
|
Vatra Malog zmaja se ugasila 20. srpnja 1973. stvarajući od Bruce Leeja još veću legendu, koji odmah postaje novi idol milijuna entuzijasta i ljubitelja borilačkih vještina, kultna figura omladine sklone akciji i simbol suprotstavljanja zlu bilo koje vrste...
|
|
| | | |
Brojne razbijačko-borilačke zvijezde velikog (i malog) ekrana (Michael Dudikoff, Cynthia Rothrock, Jean Claude Van Damme, Lorenzo Lamas, Oliver Grunner, Chuck Norris, Dolph Lundgren, Steven Seagal, Chad McQueen, Jackie Chan, Sho Kosugi, Mark Dacascos i dr.) imaju vješte, ubojstvene ruke i udarce, brojne poklonike i sklone producente, ali za sve poznavatelje i ljubitelje parametar vrijednosti ovog žanra je čovjek koji je mrtav već trideset i jednu godinu. Bruce Lee! Jedan, jedini i još dugo neprikosnoven na vrhu, isto kao i njegovi filmovi koji se u ovoj oblasti smatraju kultnim. Ono što je on posjedovao još nitko nije uspio ni ugroziti, a kamoli nadmašiti.
Jedina istinska zvijezda borilačkih vještina može se i promatrati i kao netko poput Jamesa Deana, romantičnog buntovnika koji je snimio relativno mali broj visoko kotiranih filmova. Jučer (20.srpnja) je prošla trideset i jedna godina otkako je Bruceova smrt stvorila od njega zvijezdu u svijetu (njegovih) obožavatelja skoro ravnu onoj Marilyn Monroe, Jamesa Deana, Jimi Hendrixa, Elvisa Presleya... Nakon njega pojavile su se legije imitatora, ali ipak se mora postaviti pitanje što je to u njemu bilo toliko snažno i magnetično da ga je učinilo velikim i besmrtnim. Ili ćemo se poslužiti Dylanovim stihoh "Odgovor je, moj prijatelju, vjetar odnio..."
Rođen je u San Franciscu 27. studenog 1940. u "Kineskoj četvrti" u Godini zmaja kao Jun Fan Yuen Kam, četvrto dijete kineskog opernog pjevača i glumca Lee Hol Chuena i njegove žene Grace. Bio je samo tri mjeseca star kada se pridružio ocu u filmu "Golden Gate Girl / Tears of San Francisco", vrlo brzo upoznavajući svjetla pozornice koja su mu se svidjela. Bio je mršavo i žgoljavo dijete, često bolesno, sklono noćnim morama i slabom snu, pa čak i mjesečarenju. Kada se obitelj vratila u Hong Kong, otac ga sa samo 6 godina dovodi ispred kamera u filmu "The Beginning of a Boy / The Birth of Mankind", i to je bio jedan od rijetkih, zapaženih zajedničkih nastupa oca i sina. Kasnije to isto ponavljaju u filmu "Xi lu xiang / The Kid / My Son, Ah Chung" (1950). U vrijeme kada je imao 18 godina već je bio pravi veteran filmskog platna sa svojih dvadesetak snimljenih filmova. U većini slučajeva su to bile role uličnog lutalice uvijek spremnog za borbu i izazivanje nevolja. Vrhunac tog perioda bio je film "An Orphan's Tragedy" (1955) gdje tumači uličnog lopova što pokušava slomiti bandu u koju se upleo, želeći sebe izvesti na pravi put - u tom filmu po prvi put dolazi do izražaja njegova vještina.
Upisuje se u čuvenu školu kung fua "Wing Chun" jer je želio vlastitu snagu i energiju dovesti do potpune kontrole, a ne biti samo jedan od razbijača sa zavidnom koreografijom. Nevolje su se pojavile u trenutku kada je danju snimao, a trenirao i borio se noću, često završavajući u zatvoru iz kojeg ga je izbavljala majka. Ironično, upravo tada kompletira "Lei yu / Thunderstorma" (1957) u kojem glumi mladića koji se suprotstavlja svojim lošim navikama. Majka Grace je sada već sita svega i pakira ga natrag u San Francisco da se ohladi, odraste i postane naturalizirani američki građanin. Na brodu do Amerike zarađuje novac dajući lekcije putnicima iz plesa cha-cha, jer je na sličnim natjecanjima već pobjeđivao u Hong Kongu. I nije bilo iznenađujuće kada je kombinirao umijeća na plesnom podiju zajedno sa uličnim, borilačkim vještinama formirajući vlastiti stil "Jeet Kune Do" (način upotrebljavanja šake). Kroz to je prepoznao jedini način koji će ga moći označiti u Americi i ostvariti cilj o kojem je sanjao - rad u Hollywoodu, san vrlo napornog rada i odricanja. Upisuje (i diplomira) filozofiju na sveučilištu Washington, i piše knjige: "Chinese Kung Fu", "The Philosophical Art of Self-Defence"...
U ranim šezdesetim se zaljubljuje u jednu od studentica kung fua, Lindu Emery i vjenčanje slijedi 1964. godine. Zajedno otvaraju školu kung fua prenoseći svoju vještinu na početnike poput Chucka Norrisa, Karem Abdul Jabbara, Steve McQueena, Eda Parkera i Boba Walla. Nedugo nakon toga Parker snima film u kojem koristi Bruceove ideje, što zapaža producent TV-serije "Zeleni obad" (Green Hornet) koji je tražio nekog za ulogu Kata, žilavog heroja i vozača istočnjačkog porijekla. Bruce pomaže pri snimanju skoro svake scene u kojoj je nastupao i producent prepoznaje potencijal zvijezde, ali prekida snimanje "Green Horneta" na 30-oj epizodi ne želeći da se pretvori u "trakavicu".
Nakon toga Bruce se pojavljuje u manjim rolama poput one u "Ironsideu" (1967) sa Raymondom Burrom, u "Marloweu" (1969) sa Jamesom Garnerom, u "The Wrecking Crew" (1969) Matta Helma, i u nekoliko TV-serija (Longstreet, Batman...). Veliko razočarenje doživljava u trenutku kada nije prošao za glavnu ulogu u filmu "Kung Fu" (1971), poražen od Davida Carradina (op.a. eto reference na "Kill Billa"). Producenti su pretpostavljali da će zapadnjačka publika bolje prihvatiti kao glavnog junaka nekog od "svojih". Poljuljanog duha, a dijelom i željan povratka, Bruce odlazi ponovo u Hong Kong pomoći promociju "Green Horneta" koji se upravo tamo prikazivao. Tu ga primjećuje Raymond Chow, vlasnik ambiciozne kompanije "Golden Harvest Studio" i nudi ugovor na pet godina. Naime, Chow uviđa da "mačevalački" (sword & sandalers) žanr uzmiče pred "easternima" (kung fu filmovi), a naumio je i na kineski film prenijeti tradicionalne priče o sukobu dobra i zla, tj. pojedinca protiv gomile loših momaka. Pojedinca, čovjeka-smrtnika, ali zato vrhunskog borca borilačkih vještina pronalazi u Bruce Leeju. Po prvi put Bruce ima savršeni show u kojem može izraziti svoju intenzivnost, izdržljivost i vještinu brzine i snage, a ujedno i par namrgođenih obrva na sceni. Predstavlja vrhunac eksplozivnosti i furiozne snage kojom uništava protivnike i dovodi publiku u kina, rušeći sve rekorde na blagajnama. Vrlo brzo uslijeđuju hitovi "Veliki gazda" (Tang shan da xiong / The Big Boss / Fists of Fury, 1972. rež. Lo Wei) te "Šaka bijesa" (Jing wu men / Fist of Fury / The Chinese Connection, 1972. rež. Lo Wei). Nakon uspjeha u Hong Kongu pred njim stoji otvorena hollywoodska karijera, jer tvornica snova naprosto vapi za oštrinom i komercijalnošću (prije svega) njegovih filmova. Producent Fred Weintraub želi od njega stvoriti zvijezdu nalik na James Bonda. Poziva ga na snimanje filma "U zmajevom gnijezdu" (Enter the Dragon, 1973.) koji treba režirati njegov stari poznanik Robert Clouse jer nitko drugi nije htio. Rastrojeni Bruce svaku je scenu htio snimati do perfekcije, a snimanje prva tri tjedna niti malo nije napredovalo. Ipak, danas je "U zmajevom gnijezdu" jedan od najpriznatijih filmova tog žanra zauvijek označen Bruceovim imenom. Nakon njega Bruce radi ugovor sa kompanijom da sam piše scenarij i režira film "Na zmajevom putu" (Meng long guojiang / Return of the Dragon / Way of the Dragon, 1973) u koji kao glumca uvodi i svog prijatelja Chucka Norrisa kao posljednjeg izazivača u sceni kojom kulminira film.
Ne samo da je Bruce u filmove ponudio vlastiti stil i snagu, već je unio i zdravu dozu humora, kao i užitak borenja prenoseći ga na ekran pravo iz svojih mladih gang dana. Kao što je rekao svojim učenicima u Kaliforniji: "Vježbajte ozbiljno, ali ne preozbiljno - radite to samo ako u tome uživate."
20. srpnja 1973. godine, dok je radio na svom posljednjem filmu "Igra smrti" (Si wang you ju / Game of Death / Bruce Lee's Game of Death, kojeg je 1978. dovršio Robert Clouse) odlazi posjetiti prijateljicu, glumicu Betty Ting Pel, želeći joj ponuditi glavnu ulogu. Tokom posjete tužio se na glavobolju i ona mu daje tablete, ali Bruce kolaborira ne dolazeći svijesti. Bio je već mrtav kada su stigla kola prve pomoći. Pored službene obavijesti da je umro od cerebralne oedeme koja je odraz alergije na Bettyne pilule za glavobolju, javnost proglašava njegovu smrt sumnjivom, isto kao i Betty koja je morala dokazivati svoju nevinost u cijelom slučaju.
Ipak, vatra Malog zmaja se ugasila stvarajući od Bruce Leeja još veću legendu, koji odmah postaje novi idol milijuna entuzijasta i ljubitelja borilačkih vještina, kultna figura omladine sklone akciji i simbol suprotstavljanja zlu bilo koje vrste. On svakako nije bio svetac i njegov perfekcionizam učinio ga je osobom teškog karaktera, ali njegova pojava i filmovi imali su ogroman utjecaj na čitavi kasniji razvoj i fantastičnu popularnost ovog žanra. I ne samo zbog toga, Bruce je svakako zaslužio svoje mjesto u svakom kinematografu slave.
1974. godine realizirane su tri neobjavljene epizode "Zelenog obada" pod nazivom "Kato and the Green Hornet", 1974. realiziran je film "The Silent Flute" (rež. Richard Moore) prema priči koju je Bruce Lee napisao u suradnji sa James Coburnom. |
|
| | | |
|
|
|
