Iako je kompletna trilogija zaključena tek 1990. godine, bilo bi prilično stupidno izostaviti iz teksta druga dva dijela jer bi to impliciralo kako je prvi dio odvojiv od ostala dva, što nikako nije slučaj. Stoga, oprostite mi što se navedeni jubilej ne odnosi na kompletnu trilogiju, ali bio bi grijeh izostaviti nastavke iz ove priče.

Marty McFly je srednjoškolac iz Hill Valleyja s brdom problema na leđima. Otac mu je najblaže rečeno šmokljan čiji rječnik ne poznaje pojam 'konfrontacija' i neprestano ga tlači stari znanac Biff Tannen, a majka mu zna potražiti utjehu u boci. Konstantno se sukobljava sa ravnateljem škole Stricklandom, a band mu je upravo ispao iz konkurencije za svirku na školskom plesu. Nadu mu pruža tek djevojka Jennifer te prijateljstvo sa ekscentričnim izumiteljem Doc Brownom. Martyjev će se život uvelike promijeniti kad mu Doc predstavi svoj najnoviji izum – vremeplov ugrađen u DMC DeLorean, automobil koji će dva desetljeća kasnije zauzeti treće mjesto na ljestvici najpopularnijih filmskih automobila.

Samo putovanje se zbilo sasvim slučajno, dok je Marty bježao od grupe Libijaca koje je Doc prethodno prevario. Nesvjestan da je vremeplov u punom pogonu, Marty je dogurao automobil do potrebne brzine od 88 milja na sat (otprilike 140 km/h), vremeplov se aktivirao i Marty se našao u dalekoj i njemu nepojmljivoj 1955. Da Martyjev jedini problem ne bi bio samo povratak u matičnu mu '85. pobrinuo se on sam uplećući se u prvi susret vlastitih roditelja. Martyjeva se majka zaljubi u njega umjesto u njegovog oca, što Marty mora u što kraćem roku ispraviti, dok istovremeno DeLoreanu treba naći dovoljno jak izvor energije da bi sam vremeplov profunkcionirao. Najočitije rješenje za izgubljenog Martyja je potražiti Doca u '55. i zamoliti ga za pomoć.

Drugi dio trilogije odveo je Martyja u 2015. godinu kako bi spriječio propast vlastite obitelji. Naime, Marty Jr. (naravno, tinejdžer) je upao u probleme zbog jednog Biffovog potomka i Marty je morao tu pogrešku ispraviti preuzimajući na kratko identitet vlastitog sina. Kako nevolja nikad ne dolazi sama, vremeplov je u 2015. upotrijebio stari Biff Tannen koji se vratio u 1955. kako bi samom sebi uručio sportski almanah sa rezultatima svih sportskih natjecanja u narednih 50 godina. Ništa ne sluteći, Marty se vratio u '85. gdje ga je dočekao novi šok. U paralelnoj sadašnjosti majka mu je udana za Biffa (koji se u međuvremenu obogatio zahvaljujući almanahu), otac mu je ubijen pod nerazjašnjenim okolnostima, a kompletan grad je u Biffovoj šaci. Marty i Doc poduzimaju jedinu stvar koja im je preostala – vraćaju se u '55. kako bi mladom Biffu uzeli almanah prije nego ovaj shvati njegovu vrijednost. Istovremeno moraju biti ekstremno pažljivi da ne ometaju Martyja iz prvog filma, koji se nalazi u '55. spajajući roditelje i pokušavajući se vratiti u budućnost.

U posljednjem dijelu trilogije, Marty se našao u 1885. godini kako bi spasio Doca koji je tamo zaglavio na kraju drugog dijela. Iako je ostavio Martyju upute kako da se iz '55. vrati kući, Marty ga bez puno razmišljanja krene spasiti od sigurne smrti iz dvoboja sa čuvenim revolverašem Mad Dog Tannenom. Marty uspješno otputuje u 1885. godinu, naravno uz pomoć izbezumljenog Doca iz 1955. u 1885. Nagovori starog prijatelja da se zajedno s njim vrati u budućnost, ali problem im opet pravi Tannen, koji se želi obračunati s Martyjem te učiteljica Clara, Docova nova ljubav i strastvena obožavateljica znanstvene fantastike, posebice Docovog favorita Julesa Vernea.

U najvećoj mjeri, za trilogiju su zaslužna tri čovjeka, Robert Zemeckis, Bob Gale i Steven Spielberg. Zemeckis, tada mlad redatelj koji je iza sebe od zapaženijih naslova imao tek avanturističku "Potragu za zelenim dijamantom" sa Michaelom Douglasom i Kathleen Turner se udružio sa scenaristom Bobom Galeom i (u ovom slučaju) producentom Stevenom Spielbergom, koji je već tada bio utjecajno ime u industriji. Zemeckis i Gale su se pri razradi ideje zapitali kakvi bi bili nečiji roditelji dok su bili tinejdžeri (a vjerovali vi to ili ne, oni su to sigurno bili, primijetio je u svojoj recenziji filma kritičar Roger Ebert). Odlučili su ponuditi odgovor šaljući iz 1985. godine sedamnaestogodišnjeg mladića Martyja McFlyja trideset godina u prošlost i stavljajući ga pred vlastite roditelje dok se ovi još nisu ni upoznali. Dakako, osnovnu premisu su začinili sa obilnom dozom humora, sjajnim likovima i pričom koju je na prvi pogled tu i tamo bilo razmjerno teško pratiti, a opet savršeno pitkom i logičnom.

Dvije glavne figure odigrao je tandem Michael J. Fox i Christopher Lloyd. Iako je bio prvi izbor za ulogu Martyja, Fox je imao ugovornu obavezu prema serijalu "Family Ties" te je zamijenjen Ericom Stoltzom. Nakon nekog vremena, kreativni tim se složio da Stoltz nije pravi izbor za ulogu jer mu je nedostajalo mladenačke lepršavosti koju je imao Fox i iako su mu obaveze prema "Family Ties" ostale nepromijenjene, Michael je prihvatio ulogu. Film je snimao uglavnom noću, nakon što bi završio rad na seriji za taj dan, te je za vrijeme produkcije spavao tek sat-dva dnevno. Scene koje su se u filmu odigravale po danu je snimao preko vikenda, kada serija nije bila u produkciji. U trilogiji je odigrao nekoliko uloga osim one matične - vlastite potomke te dalekog predaka na Divljem Zapadu. Najzapaženiji nastup nakon trilogije imao je u serijalu "Spin City", koji je morao napustiti zbog uznapredovale Parkinsonove bolesti.

Lloyd je pak u trilogiji glumio pomalo pomaknutog ali dobrodušnog doktora Emmetta Browna. Debitirao je u hitu Miloša Formana "Let iznad kukavičjeg gnijezda", a osim uloge Doca široj publici je najpoznatiji kao ujak Fester iz dva filma o morbidnoj obitelji Addams. Također je nastupio i u animiranoj seriji koja je nastala kao svojevrsni nastavak na trilogiju koja se doduše nije mogla pohvaliti osobitom kvalitetom, a vrijedi spomenuti i ulogu ostarjelog kriminalca i jednog od partnera Andyja Garcije u filmu "Čekajući smrt u Denveru". Lloyd je specifičan po tome što za razliku od ostatka glumačke postave u trilogiji nije glumio Docovu bližu ili dalju rodbinu, već se njegova pojava zadržala samo na jednoj osobi u različitim vremenskim razdobljima.

Osim Foxa i Lloyda, još su se tri bitna lika, tj. njihova tumača pojavila u sva tri dijela serijala. To su Lea Thompson, koja je glumila Martyjevu majku Lorraine, koja je sinu držala prodike oko istih stvari koje je u mladosti i sama činila, Thomas Wilson, koji je glumio vječnog Martyjeva neprijatelja Biffa Tannena (uz čitav niz predaka i potomaka, podjednako ratoborno raspoloženih), te James Tolkan, koji je portretirao Stricklanda , čovjeka koji je desetljećima bio opsjednut zabušantima i zabušavanjem.

S druge strane, nastavci serijala su ostali bez lika Martyjevog oca Georgea budući da Crispin Glover nije želio reprizirati ulogu. Autori su stoga, umjesto da uzmu drugog glumca, jednostavno odlučili u drugom dijelu 'ubiti' Georgea, dok u trećem dijelu ionako nije bilo potrebe za njim. U nastavcima se također nije pojavila ni Claudia Wells, koja je tumačila Jennifer jer se ostavila glumačkog poziva između snimanja prvog i drugog dijela. Kako sam lik Jennifer nije mogao biti odstranjen iz trilogije uz razumno objašnjenje, u nastavcima je ulogu odigrala Elisabeth Shue. Najznačajniji lik koji se naknadno pojavio u trilogiji svakako je Docova ljubav, lik učiteljice Clare. Nju je odigrala Mary Steenburgen, koja je ulogu navodno prihvatila tek na nagovor vlastite djece. Zanimljiv je podatak kako je Mary već jednom ranije odigrala ljubavni interes vremenskog putnika (u ovom slučaju ni manje ni više nego H. G. Wellsa) u izvrsnom SF-u Nicholasa Meyera "Time After Time".

Sva tri filma sadrže brojne reference na osobe i predmete iz sadašnjosti, pa je tako prvi dio obilježen nepoznavanjem ikona kao što su John F. Kennedy, Calvin Klein i Darth Vader, Docovim nepovjerenjem Martyjevom informacijom o predsjedniku u '85. ("Ronald Reagan? The actor?") te Martyjem kao inspiracijom Chucku Berryju za njegov hit "Johnny B. Goode". Drugi dio nam je u kina doveo "Ralje 19", koje je režirao ni manje ni više nego Max Spielberg, a u trećem se kauboj Marty predstavljao kao Clint Eastwood (ime kojem se Doc iz '55. također začudio).

Prvotni koncept samog vremeplova bio je bitno drugačiji od konačnog. Prva Galeova i Zemeckisova ideja bio je hladnjak, ali je ideja odbačena nakon što su se Zemeckis i Spielberg složili da ne žele da, po uzoru na junake filma, djeca kod kuće počnu ulaziti u vlastite hladnjake. Nakon što su se složili oko automobila, problem je bio izvor energije koji bi bio dostatan da vremeplov profunkcionira. Jedna od ideja bila je testiranje atomske bombe u Nevadi, ali su se također složili kako bi nešto tog kalibra bilo preskupo snimiti, pa su kao polaznu točku uzeli udar groma.

U filmovima nailazimo na gomilu detalja koji povezuju djelo u cjelinu. Primjerice, komad ispod sata koji odlomi Doc u prvom filmu u 1955. godini i dalje nedostaje 2015. ili sam sat koji se proteže kroz sva tri nastavka gdje svjedočimo njegovom postavljanju, uništavanju, peticiji da se zamijeni i konačnom opstanku u budućnosti. Jedan od primjera je i DeLorean, kojeg pratimo kroz četiri vremenska razdoblja i koji se u jednom trenutku nalazi u 1955. godini u čak četiri varijante. Treba napomenuti kako su Zemeckis i Gale svjesni pojedinih vremenskih paradoksa, ali ih jednostavno zaobilaze. Za potrebe filma je autorski dvojac sudjelovao i na nekolicini znanstvenih seminara. Dakako, znanost nisu upotrijebili kao glavnu smjernicu u razvoju scenarija, ali im je donekle pomogla da bi na svoj uvrnuti način gledatelju objasnili o čemu se tu zapravo radi.

Trilogija je pionir danas sve popularnijeg snimanja back-to-back, tj. istovremene produkcije dvaju (ili više) naslova odjednom, pa su druga dva dijela radnjom neodvojiva. Zemeckis je za vrijeme produkcije imao gadnih problema budući je često u istom danu morao prisustvovati i postprodukciji drugog (koji je prikazan u studenom 1989.) u Los Angelesu i produkciji tj. samom snimanju trećeg dijela (koji je prikazan u svibnju 1990.) u sjevernoj Kaliforniji.

Danas, dvadeset godina nakon premijere, film izgleda podjednako privlačno kao i kada je izašao. Iako se specijalni efekti ne mogu ni u snu nositi sa današnjim CGI perverzijama, film ima ono što većini današnjih filmova nedostaje – dušu. Na stranu sve tehničke drangulije ovoga svijeta, na stranu današnje komedije koje to nisu i znanstveno-fantastične spektakle koji igraju na kartu koreografije bombastičnih akcijskih scena, trilogija "Povratak u budućnost" pravi je primjer kako se jedna SF komedija treba napraviti. Uz jaku priču, još bolji scenarij, kemiju između glavnih likova, upečatljivu glazbu Alana Silvestrija, brdo šala i zanimljiv pristup temi, filmu nije nedostajalo ništa. Istina, kvaliteta je sa svakim nastavkom opadala, ali se serijal ipak održao na zavidnoj razini kvalitete. Činjenica s kojom se ne može pohvaliti velika većina današnjih filmova uopće, a kamoli njihovi nastavci. Ako to nije dovoljna preporuka, zbilja ne znam što jest.