VijestiNajaveRecenzijeSound Of VisionKolumneSpecialForumImpressumSearchFAQ
infobox: NAGRADE 10. MOTOVUNA

EXTRA SLIKE:
slijepe ljubavi
iza stakla
mia oremovic
ken russell
KOMENTARI:

Još nema komentara na ovaj tekst

Trenutno niste ulogirani pa ne možete ni dodavati komentare
« povratak
Special: NAGRADE 10. MOTOVUNA

Special: NAGRADE 10. MOTOVUNA NAGRADE 10. MOTOVUNA
(13.08.2008.)

Nagrade desetog Motovun Film Festivala odputovale su u Meksiko, Austriju, Njemačku, Slovačku i Sloveniju. Slijede priopćenja pet festivalskih žirija. 

estrellita
revans
PROPELER MOTOVUNA
TIHO SVJETLO / SILENT LIGHT / STELLET LICHT, Carlos Reygadas, Meksiko, Francuska, Nizozemska
Žiri: Milena Zupančič, Pawel Pawlikowski, Pavle Levi
Nije bilo lako odlučiti pobjednika 10. Motovun Film Festivala. Program je bio bogat, ispunjen mnoštvom vrlo zanimljivih ostvarenja. Rad žirija bio je dodatno otežan činjenicom da su filmovi u takmičarskom dijelu glavnog programa bili žanrovski i stilski jako raznoliki. Stoga, odlučiti o pobjedniku nije bilo nimalo lako.
Film koji smo odabrali - pobjednik Motovuna 2008. - u svakom je pogledu izuzetno ostvarenje. Riječ je o filmu, koji se odlikuje krajnje originalnim vizualnim i narativnim izrazom; o jednom poetskom, potresnom ostvarenju koje, baveći se pitanjem ljubavi, govori o duhovnom aspektu nasih života. Dobitnik motovunskog Propelera 2008. je film Carlosa Reygadasa "Tiho Svjetlo."


OD A DO A
REVANŠ / REVANCHE, Götz Spielmann, Austrija
Žiri braće i sestara: Teona Mitevska, Labina Mitevska, Nenad Puhovski, Žarko Puhovski
Žiri Od A do A konstatira da su filmovi u ovogodišnjoj konkurenciji pokazali poticajnu tematsku raznolikost i pluralizam filmskog izraza što postaje prepoznatljivom značajkom ove regije. Žiri nagradu dodjeljuje filmu "Revanche" Götza Spielmanna posebno cijeneći tematiziranje istočne i zapadne postkomunističke situacije dano na filmski uvjerljiv način. Suvremena klaustrofobija pokazana je na filmu kroz impresivnu glumačku igru, upečatljivom kamerom i konzistentnim redateljskim postupkom.


MOTOVUN ONLINE
IZMEĐU DVA ZIDA / BETWEEN WALLS, INTRE ZIDURI, Ana Felicia Scutelnicu, Njemačka
Žiri 3 Stefana: Stefan Kitanov, Stefan Uhrik, Stefan Laudyn


FIPRESCI
SLIJEPE LJUBAVI / BLIND LOVES / SLÉPE LÁSKY, Juraj Lehotský, Slovačka
Žiri: Stefan Ivančić, Gabriele Barrera, Gábor Böszörményi
Za jedinstveni i humani filmski pristup u prikazivanju neobičnog i svakodnevnog života slijepih ljudi u potrazi za srećom.


AMNESTY INTERNATIONAL HUMAN RIGTHS AWARD
ESTRELLITA, Metod Pevec, Slovenija
Žiri: Nataša Senjanović, Ferdi Haliti, Dušan Miljuš
Film Estrellita suvremena je i univerzalna priča u kojoj se isprepliće sudbina pripadnika traumatizirane manjine u okruženju većine geografski bliskog, ali kulturološki udaljenog podneblja. Na taj temelj priče uspješno su nadograđeni i drugi odnosi kako oni unutar obitelji, među spolovima, te različitih poimanja društvenih vrijednosti, što mu daje dodatnu vrijednost. Priča govori i o predrasudama bez da osuđuje njihove nositelje, već im prilazi s razumijevanjem njihovih postupaka. U kategoriji nagrade Amnesty Internationala za ljudska prava, Estrellita je u potpunosti ispunila najvažnije kriterije.


NAGRADA PUBLIKE
IZA STAKLA, Zrinko Ogresta, Hrvatska
U Vip SMS glasovanju nagradu publike dobio je film 'Iza stakla' Zrinka Ogreste.


MOTOVUN MAVERICK AWARD
KEN RUSSELL
Za izuzetne zasluge u pomicanju granica dozovljenog i pristojnog u filmu, za tvrdoglavost i samosvojnost, za ljubav prema igri i nepredvidljivost, za upornost i iznad svega briljantno režijsko umijeće.


NAGRADA 50 GODINA
MIA OREMOVIĆ


----------------


DETALJI O NAGRAĐENIMA:
TIHO SVJETLO (STELLET LICHT)
Redatelj: Carlos Reygadas
Zemlja: MEKSIKO, FRANCUSKA, NIZOZEMSKA
Godina: 2006
Trajanje: 142 MIN
Scenarij: Carlos Reygadas
Direktor fotografije: Alexis Zabé
Montaža: Natalia Lopez
Uloge: Elizabeth Fehr, Jacobo Klassen, Maria Pankratz, Miriam Toews, Cornelio Wall, Peter Wall
Producent: Carlos Reygadas, Jaime Romandia
Produkcija: Mantarray Producciones, No Dream Cinema, Bac Films, Arte, Motel Films

Sadržaj: Johan i njegova obitelj žive na sjeveru Meksika. Suprotno zakonima Boga i čovjeka, Johan se zaljubljuje u drugu ženu. Svi glumci u filmu su neprofesionalci, a dolaze iz menonitskih zajednica iz Meksika, Njemačke i Kanade. Svi dijalozi su na menonitskom jeziku Plattdeutsch.

Biografija redatelja: CARLOS REYGADAS je rođen u Ciudad de Mexicu 1971. Studirao je pravo, specijaliziravši oružane sukobe i upotrebu sile. Radio je za Europsku komisiju i meksičko ministarstvo vanjskih poslova. Filmom se bavi od 1998. godine. Njegov prvi dugometražni film "Japón" uvršten je 2002. na festival u Rotterdamu i program Quinzaine des réalisateurs u Cannesu. I njegov sljedeći film "Bitka na nebu" (2005) sudjelovao je u konkurenciji festivala u Cannesu, a "Tiho svjetlo" je tamo prošle godine nagrađen Velikom nagradom žirija.

Nagrade: CANNES 2007 nagrada žirija LIMA 2007 nagrada žirija, nagrada kritike, najbolja fotografija BERGEN 2007 najbolji film HUELVA 2007 Zlatni Kolon LA HABANA 2007 najbolji film, režiser, fotografija, zvuk ARIEL 2008 najbolji film, režiser, scenarij, fotografija, sporedna ženska uloga FORTALEZA 2008 najbolja režija, fotografija, zvuk, nagrada kritike


REVANŠ (REVANCHE)
Redatelj: Götz Spielmann
Zemlja: AUSTRIJA
Godina: 2008
Trajanje: 121 MIN
Scenarij: Götz Spielmann
Direktor fotografije: Martin Gschlacht
Montaža: Karina Ressler
Uloge: Johannes Krisch, Irina Potapenko, Andreas Lust, Ursula Strauss, Hannes Thanheiser, Hanno Pöschl, Toni Slama
Producent: Matthias Forberg, Heinz Stussak, Sandra Bohle, Götz Spielmann
Produkcija: Prisma Film, Spielmannfilm

Sadržaj: Priča o krivnji i osveti smještena u milje bečkog polusvijeta i ruralnih predjela Austrije. Alex radi kao vozač i plaćenik vlasnika javne kuće Konecnog. U tajnoj je vezi s Ukrajinkom Tamarom, jednom od djevojaka iz bordela. Ne veže ih samo ljubav nego i želja da pobjegnu iz užasne situacije u kojoj žive. Kad Konecny dopusti jednom od svojih prijatelja iz podzemlja da brutalno siluje Tamaru, par donosi čvrstu odluku da pobjegne. Da bi se domogli novca za svoj plan, Alex odlučuje opljačkati banku u jednom udaljenom selu. Dobro poznaje taj kraj. Tamara ipak osjeća opasnost i pokušava ga odgovoriti od pljačke. Pristaje tek kada se dogovore da će Alex nositi prazan pištolj, a ona će ga čekati u autu...

Biografija redatelja: GÖTZ SPIELMANN je rođen u Wellsu 1961, a odrastao je u Beču. Još kao školarac počeo je pisati televizijske scenarije, a studirao je scenarij i režiju na Filmskoj akademiji u Beču od 1980. do 1987. Režirao je filmove za televiziju "Dieses naive Verlangen" (1993), "Die Angst vor der Idylle" (1994), "Spiel im Morgenrauen" (2001), ali i kino-filmove: "Erwin und Julia" (1990), "Der Nachbar" (1991), "Die Fremde" (1999). No njegov najpoznatiji film je vjerojatno "Antares" (2004), koji je osvojio niz nagrada i pohvala na domaćim i međunarodnim festivalima. Godine 2006. i 2007. radio je kao dramaturg i režiser za Regionalno kazalište u Linzu.

Nagrade: BERLIN 2008 nagrada C.I.C.A.E. Femina-Film-Prize (Maria Gruber, scenografija) Label Europa Cinemas DIAGONALE 2008 Grand Prize


SLIJEPE LJUBAVI (SLEPE LASKY)
Redatelj: Juraj Lehotský
Zemlja: SLOVAČKA
Godina: 2008
Trajanje: 77 MIN
Scenarij: Marek Lescak, Juraj Lehotský
Direktor fotografije: Juraj Chlpik
Montaža: Frantisek Krähenbiel
Uloge: Peter Kolesar, Iveta Koprdova, Miro Daniel, Zuzka Pohankova
Producent: Marko Škop, Ján Meliš, František Krähenbiel, Juraj Chlpík, Juraj Lehotský
Produkcija: Artileria

Sadržaj: "Slijepe ljubavi" je film o ljubavi među slijepcima. Ljubav je ponekad nježna, ponekad šašava, a nekad može biti i slijepa... Pronaći svoje mjesto u svijetu nije lako niti ljudima s dobrim vidom, a koliko je onda teže nekome tko je slijep? Ipak, "uvidi" slijepih osoba često su čisti i neposredni, a najčešće i vrlo duhoviti. Otkrivaju nam nove dimenzije značenja sreće.

Biografija redatelja: JURAJ LEHOTSKÝ je rođen 19. rujna 1975. u Bratislavi. Od 1990. do 1994. pohađa Višu školu za umjetnost i obrt u Bratislavi (SUP), Odsjek fotografije. Od 1995. do 2000. studira režiju dokumentarnog filma na Akademiji glazbenih umjetnosti u Bratislavi (VMU). Režira kratke dokumentarne filmove, glazbene i reklamne spotove te spotove za dobrotvorne akcije.

Nagrade: CANNES 2008 CICAE Art Cinema Award


ESTRELLITA
Redatelj: Metod Pevec
Zemlja: SLOVENIJA, NJEMAČKA
Godina: 2007
Trajanje: 97 MIN
Scenarij: Metod Pevec, Abdulah Sidran
Direktor fotografije: Axel Schneppat
Montaža: Janez Bricelj
Uloge: Silva Čušin, Marko Kovačevik, Mediha Musliović, Senad Bašić, Tadej Troha, Karin Komljanec, Ana Temeljotov
Producent: Danijel Hočevar, Alexander Ris, Jörg Rothe
Produkcija: Vertigo / Emotionfilm, Mediopolis

Sadržaj: Poslije smrti supruga, slavnog violinista, Dora Fabiani otkriva da je pokojnik vodio dvostruki život. Poklanja njegovu violinu Amiru, nadarenom sinu siromašnog para iz Bosne. No i njen vlastiti sin želi taj vrijedan instrument, pa dolazi do razdora u obitelji. Suptilan psihološki prikaz niza antagonizama: između pokojnog glazbenika i njegove udovice, između neispunjenih želja Amirove majke i njenog vječno pijanog muža, između klasične i kavanske muzike.

Biografija redatelja: METOD PEVEC je rođen 1958. u Ljubljani. Diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Više od deset godina je radio kao novinar u redakciji kulture Radija Slovenija. Prije i za vrijeme studija glumio je nekoliko glavnih uloga u jugoslavenskim filmovima i serijama, među kojima se ističe "Doviđenja u sljedećem ratu" Živojina Pavlovića (1981). Napisao je tri romana: "Carmen" (1991), prema kojem je kasnije snimio i svoj prvi film "Marija Ana" (1994) i "Večer u Dubrovniku" (2002), zatim zbirku priča "Luna, violine" (1994) te nekoliko radio drama i filmskih scenarija. Njegov cjelovečernji debi "Carmen" prikazan je u službenom programu festivala u Karlovym Varyma, a sljedeći film "Pod njenim oknom" (2002) na preko 30 festivala, gdje je osvojio osam nagrada. Za televiziju je režirao niz dokumentaraca i seriju "Se zgodi" (2004), a "Estrellita" je njegov treći cjelovečernji film.

Nagrade: PORTOROŽ 2007 najbolja ženska uloga (Silva Čušin) MANHEIM-HEIDELBERG 2007 posebno priznanje(Silva Čušin) COTTBUS 2007 nagrada Dialog za međukulturno razumijevanje CINEDAYS SKOPJE 2007 nagrada žirija Zlato sonce, posebno priznanje (Marko Kovačevik) FESTROIA SETUBAL 2008 nagrada publike

IZA STAKLA
Redatelj: Zrinko Ogresta
Zemlja: HRVATSKA
Godina: 2008
Trajanje: 80 MIN
Scenarij: Lada Kaštelan, Zrinko Ogresta
Direktor fotografije: Davorin Gecl
Montaža: Josip Podvorac, Vladimir Gojun
Uloge: Leon Lučev, Jadranka Đokić, Daria Lorenci, Anja Šovagović-Despot, Božidarka Frait, Nina Violić, Dara Vukić, Boris Svrtan, Krešimir Mikić, Bojan Navojec, Trpimir Jurkić
Producent: Ivan Maloča, Vanja Sutlić
Produkcija: Interfilm, HRT

Sadržaj: Lažni život i prividni red jedva se održavaju u kaotičnom neredu troje ljudi i njihove okoline. Strukturirana u pet dana, priča dinamikom mnogobrojnih, likovima prividno povezanih događaja ocrtava ljubavni trokut jednog muškarca i dvije žene. Takav prividni red života neminovno će se razbiti u sudaru s njihovim pravim životima koji su nepredvidivi...

Biografija redatelja: ZRINKO OGRESTA je rođen 1958. godine u Virovitici. Osnovnu školu i gimnaziju pohađa u Zagrebu. Tako je 1982. diplomirao filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti, gdje je danas redovni profesor. Za kratki film "Zabranjena igračka" (1985), te TV filmove "Olujna noć" (1987) i "Leo i Brigita" (1989) osvojio je brojne domaće i inozemne nagrade. Na velikom platnu debitira filmom "Krhotine" (1991), koji je nominiran za nagradu Felix u kategoriji mladih autora. Njegovi sljedeći igrani filmovi "Isprani" (1995), "Crvena prašina" (1999) i "Tu" (2003) osvojili su glavne domaće nagrade (Zlatna Arena, Oktavijan, Nagrada Vladimir Nazor) i nagrade na festivalima u Napulju, Budimpešti, Rimu, Haifi, Milanu, Tetuanu, Denveru, Montpeilleru, Paliću i Karlovym Varyima.


The Motovun Maverick: Ken Russell
Najveća je novost ovogodišnjega festivala nagrada The Motovun Maverick, namijenjena autorima koji su zadužili filmsku povijest kršenjem tabua, izvrtanjem ustaljenih normi i proširivanjem granica filmskog izričaja. Prvi dobitnik nagrade je Ken Russel. Ovaj divlji Mesija britanskog filma pripada generaciji revolucionara koji su šezdesetih i sedamdesetih svakim novim filmom širili područje slobode izraza, a premda spektakularni i raskošni, mnogi njegovi filmovi su suviše provokativni i za današnje vrijeme.

Tako tvrtka Warner Bros do današnjeg dana nije dopustila izdavanje DVD-a s integralnom verzijom Russellovog filma "Demoni" iz 1971, a tek su rijetke kopije ovog majstorski režiranog spektakla o crkvenim čistkama u doba kardinala Richelieua preživjele žestoko kasapljenje cenzora.

Karijeru uglednog filmaša Russell je započeo na BBC-u, gdje se proslavio krajnje originalnim biografijama poznatih svjetskih kompozitora, što mu je ostala omiljena tema i po prelasku na veliko platno. Od Mahlera do Čajkovskog, od Liszta do Bartóka, gotovo da i nema velikog problematičnog genija glazbene povijesti kome Ken Russell nije posvetio film, nadahnut njihovom glazbom, ali i pikanterijama iz privatnog života, te uvijek stvarajući višeslojne portrete umjetnika u borbi s građanskim konvencijama. Pritom je razvio potpuno jedinstven vizualni stil, koji je još desetljećima nadahnjivao autore videospotova, pa slobodno možemo reći kako je Ken Russell za MTV-estetiku ono što je Iggy Pop bio za punk.

Jedan od Russellovih umjetničkih prethodnika je i veliki engleski pisac D.H.Lawrence, također osporavan i progonjen zbog liberalnog tretmana ljudske spolnosti u svojim djelima. Ken Russell ga je ekranizirao u više navrata, a možda najuspješnije 1969. u filmu "Zaljubljene žene", koji je glumici Glendi Jackson donio Oscara, uz nominacije za najbolji film, scenarij i režiju, a naročito je poznat po sceni hrvanja Olivera Reeda i Alana Batesa koja je jedan od prvih prikaza potpuno golih muškaraca u mainstream filmu.

Ni Hollywood nije ukrotio Russella: slavniji od svega dva pokušaja da se uklopi u industrijske konvencije je film "Izmijenjena stanja", gdje William Hurt glumi znanstvenika koji istražuje alternativna stanja svijesti uz pomoć vodenog tanka za izolaciju i goleme količine psihoaktivnih narkotika. No godina je bila 1980. i klatno povijesti se zanjihalo unatrag, pa je u konzervativnim osamdesetima Russell sve češće osuđivan kao "dekadentni stilist" i sustavno guran prema marginama filmskog stvaranja. Posljednji čavao u lijes bilo kakve komercijalno uspješne karijere zabio je filmom "Kurva" iz 1991, kojeg je otvoreno predstavio kao odgovor na holivudsku bajkicu "Zgodna žena" te uz pomoć prezimenjakinje Therese Russell naturalistički predstavio svakodnevnicu jedne prostitutke.

Iako je u godinama kada bi se mogao i zasluženo odmarati, Ken Russell i danas radi filmove: istina daleko od lukrativnih ugovora, o svom trošku, digitalnom tehnologijom i direktnom distribucijom preko interneta. Ova je svojeglavost neobična za jednog osamdesetogodišnjaka, no nimalo ne čudi za enfant terriblea druge polovice dvadesetog stoljeća, stvaraoca koji je svaki kadar svakoga svog filma odradio na svoj način. Motovun Film Festival mu za sve to odaje priznanje, novom nagradom utemeljenom u njegovu čast, te svečanom projekcijom njegovog možda najpoznatijeg filma Tommy, ekranizacije slavne rock opere grupe The Who, u kojoj nastupaju i Elton John, Eric Clapton, Tina Turner i Jack Nicholson, spremni da uz pomoć besmrtnih rock'n'roll himni i psihodeličnih vizualnih efekata publici u kinu Barbacan raznesu mozak i više od trideset godina poslije premijere.


50 godina: Mia Oremović
"50 godina" je najstarija motovunska nagrada, jedina čija se namjena nimalo nije izmijenila od prve festivalske godine. Dodjeljujemo je veteranima koji su prije pola stoljeća postavljali temelje domaće kinematografije, ali ni do danas nisu odustali od najljepšeg - i povremeno najzahtjevnijeg - posla na svijetu. Ovogodišnja je dobitnica legendarna teta Mina iz još legendarnijeg filma "Tko pjeva zlo ne misli", gospođa Mia Oremović. Prigoda je pedeseta obljetnica jedne od njenih najslavnijih uloga, u besmrtnom filmu Nikole Tanhofera H-8.

Mia Oremović je rođena 31. srpnja 1918. u Slavonskoj Požegi. Završila je školu primijenjene umjetnosti i školu dramskih umjetnosti u Zagrebu. Kazališnu karijeru počinje 1942. godine. Od 1945. članica je zagrebačkog HNK, od 1953. Dramskog kazališta (danas Gavella), a od 1967. je slobodna umjetnica. Kao vrhunska karakterna glumica ostvarila je mnogo iznimno zapaženih uloga širokog raspona.

Na filmu se prvi put pojavila 1952. glavnom ulogom udovice Roze u filmu Vatroslava Mimice "U oluji". Šest godina kasnije izdvojila se u ansamblu najboljih hrvatskih glumaca u filmu Nikole Tanhofera "H-8", te za ulogu Švicarčeve žene osvojila prvu nagradu na Festivalu jugoslavenskog filma u Puli. Vrijeme i sistem nisu nudili mnogo prilika za uloge "zamamnih, rafiniranih zavodnica", kako ju je nazivala kritika, pa je sljedeću Zlatnu Arenu dočekala 1968. za komičnu ulogu u filmu Kreše Golika "Imam dvije mame i dva tate". U suradnji s istim redateljem dvije godine kasnije ostvarila je i svoju najpopularniju ulogu, pohlepne tete Mine u filmu "Tko pjeva zlo ne misli".

Kreirala je nezaboravne likove u tridesetak filmova i još toliko televizijskih serija ("Dnevnik očenašeka", "Naše malo misto", "Kapelski kresovi", "Smogovci"...). Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, između ostalih nagrade Vladimir Nazor za životno djelo na području filma (1996), te nagrade za životno djelo Fabijan Šovagović Udruženja hrvatskih filmskih redatelja (2002). U anketi koju je 2005. među filmskim stručnjacima proveo časopis Hollywood, birajući najbolju hrvatsku glumicu svih vremena, osvojila je treće mjesto.

Glumi i dalje, a posljednju je filmsku ulogu ostvarila u debitantskom ostvarenju Matije Klukovića "Ajde dan ... prođi..." (2006). Mladi ju je redatelj tom prilikom predstavio na sljedeći način: "Zauvijek najljepša dama hrvatskog glumišta. Uskličnik i točka svega u čemu je sudjelovala. Njen tajni obožavatelj posvećuje joj ove riječi, s poštovanjem".
« povratak Zoran Žmirić
© 2003 popcorn.hr