
Kralj Hollywooda imao je samo jednu kraljicu – Carole Lombard
Kralj Hollywooda imao je samo jednu kraljicu – Carole Lombard
Postoje glumci koji nasmijavaju publiku jer savršeno izgovore napisanu rečenicu, postoje oni kojima je dovoljan pogled, a Carole Lombard pripadala je onoj rijetkoj vrsti kojoj je ponekad bilo dovoljno samo ući u kadar. Kao da je sa sobom donosila malu količinu kontroliranog kaosa.
Postoje glumci koji nasmijavaju publiku jer savršeno izgovore napisanu rečenicu, postoje oni kojima je dovoljan pogled, a Carole Lombard pripadala je onoj rijetkoj vrsti kojoj je ponekad bilo dovoljno samo ući u kadar. Kao da je sa sobom donosila malu količinu kontroliranog kaosa. Govorila je brzo, reagirala još brže i izgledala kao žena koja će se svakog trenutka ponašati onako kako se od hollywoodske zvijezde nije očekivalo. I možda je baš zato bila idealna glumica za komedije nastale u vremenu u kojem se mnogo toga oko nje raspadalo.

Foto: Carole Lombard, fotografija Georgea Hurrella, jednog od najvažnijih portretnih fotografa zlatnog doba Hollywooda. Izvor: Wikimedia Commons
Bogati traže zaboravljenog čovjeka
‘Moj čovjek Godfrey’ (‘My Man Godfrey’) iz 1936. počinje prizorom koji bi u nekom drugom filmu teško mogao biti smiješan. Amerika još živi s posljedicama Velike depresije, ljudi bez posla i doma nastanjuju improvizirana naselja, a pripadnici bogatog društva u takvom svijetu pronalaze – zabavu. Za jednu od svojih dokonih igara traže ‘zaboravljenog čovjeka’.
Pronalaze Godfreya.
William Powell živi među siromašnima na gradskom smetlištu, a Irene Bullock, koju igra Lombard, ondje dolazi jer joj je čovjek potreban kako bi pobijedila u igri. Gregory La Cava već samom tom postavkom radi nešto prilično okrutno: sudar dvaju svjetova pretvara u screwball komediju, ali pritom ni na trenutak ne skriva zbog čega je taj sudar moguć. Jedni nemaju ništa, drugi imaju toliko da više ne znaju čime bi se zabavili.
Irene je samo jedan od izvora kaosa u kući Bullockovih. Razmažena, impulzivna, nepredvidljiva i potpuno nesposobna prihvatiti činjenicu da se svijet možda neće ponašati prema njezinim željama, mogla je lako postati nepodnošljiva. Lombard od nje radi nešto sasvim drugo. Toliko je iskreno luda da joj je teško zamjeriti čak i kada Godfreyju život pretvara u kaos.
Ali svoj dio ludila proizvodi i njezina sestra Cornelia, čija ljubomora prema Irene vrlo brzo Godfreyju stvara probleme, dok majka Angelica kućnom metežu pridodaje svog štićenika Carla, čovjeka čija je glavna zadaća očito živjeti na račun Bullockovih i svako malo pronaći razlog da sjedne za klavir.
U toj kući Alexander Bullock naizgled je jedini normalan čovjek. Eugene Pallette igra ga svojom neponovljivom mješavinom rezignacije i razdraženosti, ali i njega polako nadvladava ludilo koje proizvode njegova žena, kćeri i Carlo, pa uglavnom može samo promatrati kako mu zajedno troše novac i živce.
A onda na vrata uđe Godfrey.

Foto: Irenin pogled možda jest pun ljubavi, ali muškarac nosi pregaču. Vidovitost? Carole Lombard kao Irene Bullock i William Powell kao Godfrey u ‘Moj čovjek Godfrey’ (‘My Man Godfrey’) (1936.). Izvor: Wikimedia Commons
Čovjek poput njega Alexanderu je već postao nasušno potreban. Ne samo kao batler nego kao saveznik koji napokon razumije da kuća Bullockovih ne pati od nedostatka novca, nego od ljudi koji nemaju pojma što s njime učiniti. Čovjek kojega su bogataši pronašli među odbačenima vrlo brzo postaje najrazumnija osoba u njihovoj kući. La Cava tako okreće društvenu hijerarhiju naglavačke: oni koji imaju sve ponašaju se kao da su izgubili razum, dok čovjek bez ičega jedini razumije vrijednost rada, novca i ljudskog dostojanstva.
I sve je to – komedija.
Možda baš zato i danas tako dobro funkcionira. ‘Moj čovjek Godfrey’ ne ismijava ljude koje je gospodarska katastrofa ostavila bez ičega, nego društvo koje je sposobno njihovu nesreću pretvoriti u igru. Za Irene Bullock dobila je jedinu nominaciju za Oscara u karijeri, a nasuprot njoj stajao je William Powell, tada već velika zvijezda i Nick Charles iz ‘Mršavka’ (‘The Thin Man’). Teško je bilo pronaći boljeg Godfreya: profinjena suzdržanost Powella protiv kaosa Lombard stvorila je jedan od onih filmskih parova kod kojih potpuna različitost postaje najveća prednost. Posebnu draž svemu daje činjenica da su nekoliko godina ranije bili i bračni par. Razveli su se 1933., ali ostali dovoljno bliski da Powell bude jedan od onih koji su željeli Lombard za Irene.

Foto: Obitelj Bullock na okupu – a Godfrey tek treba otkriti u što se uvalio. Carole Lombard, Gail Patrick, Alice Brady, Eugene Pallette i Mischa Auer kao Carlo u ‘Moj čovjek Godfrey’ (‘My Man Godfrey’) (1936.). Izvor: Wikimedia Commons
Hollywood će se Godfreyju vratiti 1957. U remakeu Henryja Kostera naslovnu ulogu preuzeo je David Niven, dok je Irene igrala June Allyson. Dvadeset i jednu godinu poslije netko je ponovno pokušao pronaći Godfreya. Ali više nije bilo Carole Lombard.
Komedija joj nije bila slučajnost
Do Godfreya nije stigla preko noći. Rođena kao Jane Alice Peters 1908., pred kamerom se pojavila još kao djevojčica, prošla nijemi film, Macka Sennetta i njegove komedije, prometnu nesreću koja joj je ostavila ožiljak na licu, promjenu imena i godine tijekom kojih Hollywood nije uvijek znao što bi s njom.
A onda je zvuk pokazao ono što fotografije nisu mogle. Carole Lombard nije bila samo iznimno lijepa žena. Imala je ritam.
Screwball komedija tražila je glumce koji mogu izgovoriti repliku gotovo prije nego što je partner završio svoju, iz ozbiljne situacije prijeći u potpunu ludost i svejedno ostaviti dojam da je baš takvo ponašanje najprirodnija stvar na svijetu. Lombard je u tome pronašla vlastiti teren. ‘Dvadeseto stoljeće’ (‘Twentieth Century’) Howarda Hawksa pokazalo je koliko daleko može otići. Uz Johna Barrymorea više nije bila samo lijepo lice kojemu treba pronaći odgovarajućeg glavnog glumca. Mogla je igrati jednako veliko, jednako glasno i jednako ludo kao jedan od najvećih glumaca svoje generacije – i ne nestati pokraj njega.
Uslijedili su filmovi poput ‘Ništa sveto’ (‘Nothing Sacred’), a onda i ‘Gospodin i gospođa Smith’ (‘Mr. & Mrs. Smith’), jedina prava hollywoodska romantična komedija Alfreda Hitchcocka. Ni njegov dolazak na film nije bio slučajan. Lombard je bila prijateljica i velika poklonica njegovih britanskih filmova, a na njezinu želju Hitchcock je prihvatio režiju. Njihovo prijateljstvo brzo se preselilo i na set: čovjek poznat po opasci da su glumci ‘stoka’ jednoga je dana ondje zatekao tri krave s imenima glavnih glumaca, Lombardin odgovor na njegovu slavnu provokaciju.

Foto: Bračna idila? Kod Hitchcocka teško. Carole Lombard kao Ann i Robert Montgomery kao David Smith u ‘Gospodin i gospođa Smith’ (‘Mr. & Mrs. Smith’) (1941.). Izvor: Wikimedia Commons
A onda mu je uzvratila još bolje. Hitchcockov obavezni cameo u filmu režirala je sama Lombard, tjerajući velikog redatelja na ponavljanja dok nije bila zadovoljna snimkom. Hitchcock je možda režirao Carole Lombard jer je ona to željela, ali barem je na nekoliko trenutaka Carole Lombard režirala Hitchcocka.
Nisu im bile potrebne krune da svi znaju tko je kraljevski par
Ako je njezina filmska karijera bila screwball komedija, privatni život dao joj je ljubavnu priču kakvu su studiji inače morali izmišljati. Clark Gable već je bio ‘Kralj Hollywooda’, a Carole Lombard nije trebala njegovu titulu da bi postala zvijezda. Njih dvoje zajedno ipak su postali nešto više, par kakav je tvornica snova mogla samo poželjeti.

Foto: Kralj i Kraljica – i cijeli krajobrazi u pogledima. Clark Gable i Carole Lombard. Izvor: Wikimedia Commons
Poznavali su se godinama i zajedno snimili ‘Nije njezin čovjek’ (‘No Man of Her Own’) još 1932., ali tada između njih nije bilo velike ljubavne priče. Ona je tada bila udana za Williama Powella, a Gable za Mariju Langham. Trebalo je proći nekoliko godina da se ponovno susretnu u sasvim drukčijim okolnostima i da prijateljstvo preraste u vezu.
A ako je pred kamerama bila sposobna proizvesti kaos, nije ga se odricala ni privatno. Njihov odnos nije počivao na slici nedodirljivog hollywoodskog kraljevskog para, nego na zadirkivanju, praktičnim šalama i dvoje ljudi koji su očito uživali skidati jedno drugome zvjezdanu krunu s glave. Gable je možda za ostatak svijeta bio Kralj, ali kod kuće je bio ‘Pa’. Ona je bila ‘Ma’.
Vjenčali su se 29. ožujka 1939., a zajednički život pokušali izgraditi daleko od premijera, reflektora i studijskih fotografa. Na ranču u Encinu dvoje ljudi čija su lica pripadala milijunima tražilo je nešto što im je slava teško mogla dati – običan dom.
I baš zato priča o njima ne funkcionira samo kao još jedna romansa dviju zvijezda. Lombard je uz čovjeka kojega je cijeli Hollywood nazivao Kraljem ostala potpuno svoja. Nije postala tek gospođa Clark Gable niti ukras njegove titule. Ako je on bio Kralj, pokraj njega je stajala žena kojoj nije trebalo proglašenje da bi bila Kraljica.
Brak je trajao manje od tri godine.
Od gospodarske krize do Hitlera
Na kraju karijere čekao ju je film koji se na prvi pogled nalazi vrlo daleko od Godfreya. Ali možda i nije.
Ernst Lubitsch snimao je ‘Biti ili ne biti’ (‘To Be or Not to Be’) dok je svijet ponovno imao vrlo malo razloga za smijeh. Ovoga puta nisu posrijedi bile posljedice gospodarske katastrofe nego nacizam, okupacija Poljske i rat čiji se završetak još nije mogao ni naslutiti. Gregory La Cava pronašao je komediju usred Velike depresije, Lubitsch ju je pronašao usred rata. Nijedan pritom nije umanjivao ozbiljnost onoga što se događalo. Naprotiv, humorom su je izvrnuli tako da se još jasnije vidi sav apsurd stvarnosti koja ih okružuje.
Kod La Cave bogataši usred gospodarske katastrofe traže siromašnog čovjeka kako bi pobijedili u igri. Kod Lubitscha nacisti marširaju okupiranom Poljskom uvjereni u vlastitu veličinu, dok ih skupina kazališnih glumaca pobjeđuje jedinim oružjem koje doista poznaje – glumom. Jedni su smiješni jer su izgubili svaki dodir sa stvarnošću, drugi jer su vlastitu pompoznost pretvorili u karikaturu. I jedni i drugi ostaju opasni za ljude koji moraju živjeti s posljedicama njihova ponašanja.
A između njih stoji Carole Lombard.
U ‘Moj čovjek Godfrey’ bila je jedan od glavnih pokretača kaosa. U ‘Biti ili ne biti’ ponovno ulazi u svijet u kojem se sve oko nje otima kontroli, samo što je ovoga puta ulog neusporedivo veći. Maria Tura najprije mora pronaći način kako mužu Josephu, kojega igra Jack Benny, objasniti mladog poljskog pilota koji joj se udvara, a zatim zajedno s ostatkom kazališne družine vlastiti glumački talent pretvoriti u oružje protiv Gestapoa. Bračna komedija i ratna operacija kod Lubitscha mogu postojati u istoj sceni, a Lombard se u takvom spoju osjećala kao kod kuće.

Foto: Biti ili ne biti u braku – pitanje je sad. Carole Lombard kao Maria Tura i Jack Benny kao Joseph Tura u ‘Biti ili ne biti’ (‘To Be or Not to Be’) (1942.). Izvor: Wikimedia Commons.
Uloga pritom prvotno nije bila njezina. Miriam Hopkins napustila je projekt, a njezinim odlaskom otvorio se prostor za Lombard. Teško je danas film zamisliti bez nje, baš kao što je teško zamisliti Josepha Turu bez Bennyja. Njegova povrijeđena taština i njezina sposobnost da se ponaša kao da je sve potpuno normalno dok uzde izmiču iz ruku stvaraju još jedan od onih komičnih sudara na kojima je gradila najbolje uloge.
Kod Godfreya je nasuprot sebi imala profinjenu suzdržanost Williama Powella. Kod Lubitscha dobila je Bennyjevu gotovo monumentalnu taštinu. U oba slučaja njezina energija treba partnera o kojega se može odbijati.
Ali postoji još jedna veza između tih filmova. ‘Moj čovjek Godfrey’ nastao je dok su posljedice Velike depresije još bile vidljive na američkim ulicama. ‘Biti ili ne biti’ nastao je dok su nacisti o kojima se publika smijala još pobjeđivali na europskim bojištima. Danas je lako smijati se znajući kako su obje priče završile. Njihova publika tu sigurnost nije imala.
Zato Lombardina dva velika komična svijeta nisu bijeg od stvarnosti. Naprotiv. Jedan se smije društvu koje je dopustilo da čovjek završi na smetlištu, drugi režimu koji je pokušavao pokoriti kontinent.
Promijenio se neprijatelj.
Smijeh nije.
Za Carole Lombard bit će to posljednji put pred kamerom.
Posljednji povratak kući
Sjedinjene Države ušle su u rat u prosincu 1941., a Lombard je već sljedećeg mjeseca otišla u Indianu kako bi sudjelovala u akciji prodaje ratnih obveznica. Bila je to država u kojoj je rođena. Na povratku kući 16. siječnja 1942. avion kojim je putovala udario je u planinu Potosi u Nevadi. Poginuli su svi u avionu, među njima Lombard, njezina majka Elizabeth Peters i MGM-ov Otto Winkler.
Carole Lombard imala je 33 godine.
Samo nekoliko dana poslije trebao je biti održan prvi preview ‘Biti ili ne biti’. Publika će film vidjeti bez njegove glavne glumice. Hollywood je ostao bez jedne od najvećih komičarki, a Clark Gable bez žene s kojom je očekivao provesti život.
Rat koji je Carole Lombard pokušavala pomoći prodajom obveznica nekoliko mjeseci poslije postao je i Gableov rat. MGM zbog toga nije bio sretan. Nije ni čudo: najveća zvijezda studija namjeravala je usred rata zamijeniti filmske setove vojnom uniformom. Pokušavali su ga zadržati, ali Gable im je dao do znanja da nove filmove neće snimati dok rat ne završi. U kolovozu 1942. prijavio se kao običan vojnik u američko ratno zrakoplovstvo, prošao časničku obuku i poslije otišao u Europu. Ondje se nije zadovoljio sigurnom propagandnom službom kakvu bi čovjek njegova statusa lako mogao dobiti, nego je letio i u borbenim misijama iznad okupirane Europe.
Kralj Hollywooda mogao je ostati u Hollywoodu.
Nakon Carole više nije želio.
Samo jedna kraljica
Carole Lombard danas se često opisuje kao kraljica screwball komedije. Titula joj pristaje, ali istodobno govori premalo, jer ono najbolje u njezinim komedijama nije bilo bježanje od svijeta. U ‘Moj čovjek Godfrey’ smijala se u Americi koja još nije zaboravila redove nezaposlenih i improvizirana naselja siromašnih. U ‘Biti ili ne biti’ smijala se Hitleru dok je Hitler još pobjeđivao.
Između ta dva smijeha stala je gotovo cijela njezina filmska veličina.
Clark Gable živio je još gotovo devetnaest godina. Nastavio je snimati, ponovno se ženio i ostao Kralj Hollywooda, barem po tituli koju mu je jednom dodijelio grad koji stvara takve titule. Ali dovoljno je pogledati njegovo izborano, umorno lice u ‘Neprilagođenima’ (‘The Misfits’) Johna Hustona. Samo je dio tih bora ostavilo vrijeme. U ostatku možda možemo vidjeti ono što kamera ne može dokazati, ali čemu je teško odoljeti: potisnutu žal za srećom koju je izgubio onoga dana kada je izgubio svoju Kraljicu.

Foto: Ni nova Kraljica, doduše i sama pri kraju mandata, nije umanjila bol. Clark Gable kao Gay Langland i Marilyn Monroe kao Roslyn Taber u ‘Neprilagođenima’ (‘The Misfits’) (1961.). Izvor: Wikimedia Commons
Gable je umro 1960., nedugo nakon završetka snimanja filma. Pokopan je na Forest Lawnu.
Pokraj Carole Lombard.
Hollywood je imao mnogo kraljica i kraljeva. Ali samo jednog s velikim K. A taj je zauvijek ostao vezan uz isto takvu Kraljicu.
Carole Lombard.
