U svijetu vesterna, akcije — osobito one izvedene pištoljem — govore glasnije od riječi. To nikada nije bilo točnije nego u filmu The Great Silence (Velika tišina / Il grande silenzio) iz 1968. godine, koji je režirao majstor žanra Sergio Corbucci, poznat po kultnom Django. Glavni revolveraš filma, kojeg tumači Jean-Louis Trintignant, poznat je samo kao "Silence" (Tišina) jer zbog ozljede iz djetinjstva ne može progovoriti ni riječ. Njegovo ime nosi dvostruko značenje: osim fizičke nijemosti, za njim ostaje samo tišina smrti nakon svakog dvoboja. Ako se naslov čini zloslutnim, to je s potpunim pravom.
Detaljnije o ovom iznimnom vesternu Sergija Corbuccija možete pročitati i u našoj recenziji filma ‘Velika tišina’.
Silence stoji u snijegu u filmu Velika tišina
The Great Silence pripada podžanru spaghetti vesterna, baš kao i čuvena dolarska trilogija s Clintom Eastwoodom. Kao i ta ostvarenja, film prati nezaboravna glazba legendarnog Ennia Morriconea. Zanimljivost produkcije leži u činjenici da Trintignant, francuski glumac, nije govorio ni engleski ni talijanski. Ta je jezična barijera inspirirala Corbuccija da kreira nijemog heroja, čime je izbjegao probleme s naknadnom sinkronizacijom. Motiv njegove nijemosti je potresan: lovci na glave ubili su mu oca i prerezali mu grkljan kako ne bi mogao svjedočiti. Godinama kasnije, Silence se suočava s monstrumom Locom, kojeg tumači neponovljivi Klaus Kinski, u svijetu gdje su lovci na glave postali krvnici sirotinje koja pokušava preživjeti surovu zimu.
Pobjeda zla i šokantan kraj
Britanski redatelj Alex Cox, veliki ljubitelj ovog filma, nazvao ga je "najboljim spaghetti vesternom ikada snimljenim" i "najpesimističnijim vesternom svih vremena". Te dvije karakteristike su neraskidive. U The Great Silence negativci pobjeđuju. Bez uljepšavanja, bez iskupljenja. Loco hladnokrvno ubija Silencea i njegovu voljenu Pauline (Vonetta McGee), dok njegovi plaćenici masakriraju odmetnike. Film završava krupnim kadrom Loca koji uzima Silenceov karakteristični pištolj Mauser C96 kao trofej.
Klaus Kinski kao Loco nosi crni šešir u filmu Velika tišina
Corbucci, kao politički ljevičar, bio je inspiriran tugom zbog ubojstava Malcolma X i Che Guevare. Želio je da kraj odražava nepravdu stvarnog svijeta. Ovime je subvertirao žanr: umjesto lutajućeg heroja kakvog je proslavio Sergio Leone, lovci na glave ovdje su agenti nepravednog sustava. Corbucci je čak snimio alternativne krajeve (jedan u kojem Silence pobjeđuje) znajući da se distributeri neće lako pomiriti s originalnom vizijom, no upravo je ta brutalnost filmu osigurala kultni status.
Nasljeđe u snijegu i utjecaj na Tarantina
Strahovi oko recepcije bili su opravdani. Darryl F. Zanuck, tadašnji predsjednik studija 20th Century Fox, bio je toliko zgrožen filmom da je odbio distribuciju u SAD-u, a planovi za remake s Clintom Eastwoodom su propali. Ipak, film je desetljećima kasnije pronašao svoju publiku. Njegov vizualni identitet je jedinstven — dok je većina vesterna Johna Forda smještena u prašnjavu Monument Valley, The Great Silence je smješten u snježne planine Utaha (snimljeno u talijanskim Dolomitima). To je hladan svijet, i doslovno i duhovno.
Široki kadar dvoje ljudi na snijegom prekrivenom groblju u filmu Velika tišina
Najveći suvremeni promotor filma je Quentin Tarantino. Osim što je svom filmu Django Unchained dao ime po Corbuccijevu klasiku, snježne scene iz tog filma izravan su hommage Velikoj tišini. Još očitiji utjecaj vidljiv je u The Hateful Eight (Mrska osmorka), koji se gotovo u cijelosti odvija u snježnoj oluji. Snimatelj Robert Richardson potvrdio je da mu je upravo Tarantino otkrio The Great Silence kao ključnu referencu za stvaranje te specifične atmosfere.
Iako je legenda o Silenceu završila u krvi, upravo je taj brutalni i beskompromisni završetak osigurao da The Great Silence ostane urezan u pamćenje svakoga tko ga pogleda, stojeći kao mračni spomenik jednom od najuzbudljivijih razdoblja filmske povijesti.