Urednička recenzija
ERNEST HEMINGWAY'S THE KILLERS

UBOJICE
1964 • Redatelj: Don Siegel
Your rating
Dvojica muškaraca, jedan mlađi, drugi stariji, obojica u odijelima, očiju skrivenih iza sunčanih naočala, krupnim su se koracima zaputila prema školi za slijepe „Sage“. Ušli su u tajničinu sobu i upitali za čovjeka imenom Johnny North (John Cassavetes), bivšeg vozača trkaćih automobila koji je sada radio u toj ustanovi kao nastavnik, podučavajući svoje slijepe studente automobilskim motorima i njihovu popravljanju.

Foto: Lee Marvin kao Charlie Strom i Clu Gulager kao Lee u filmu ‘Ubojice’ (‘The Killers’) (Don Siegel, 1964). Izvor: The Criterion Collection
Kada im je tajnica rekla da moraju pričekati dok North ne završi s predavanjem, stariji muškarac (Lee Marvin) grubo je izudarao slijepu ženu kako bi iznudio traženu informaciju. Posjetitelji su se zatim uputili na drugi kat kako bi stigli do učionice u kojoj je Johnny, iako već obaviješten o ljudima koji ga traže, flegmatično čekao, ne trepnuvši ni okom. Koji trenutak kasnije srušit će se, izrešetan salvom metaka iz dvaju revolvera s prigušivačima.
Posao je obavljen, a Charlie i njegov partner Lee (Clu Gulager) vlakom su se zaputili natrag.
No Charlieja su neke stvari i dalje mučile. U cijeloj njegovoj karijeri ljudi koje je gonio uvijek su pokušavali pobjeći, a ovaj je „samo stajao i popio porciju“. Zašto su dobili najveći honorar u karijeri za tako jednostavan posao?
Znao je da je Johnny bio upleten u pljačku vrijednu milijun dolara u Kaliforniji i da je prevario ortake. No on tih novaca više nije imao kod sebe jer „nitko ne može potrošiti milijun“. S druge strane, nepoznata osoba koja ih je unajmila da „srede“ Johnnyja, plativši im honorar od 25.000 dolara, nije brinula o nestalom milijunu.
„A jedina osoba koja ne brine o milijunu jest osoba koja ima taj milijun.“
Uz takvo razmišljanje, a djelomično potaknut i željom za povlačenjem iz posla, jer godine čine svoje, a on je već umoran od skrivanja i bijegova, Charlie nagovori Leeja da pokrenu istragu za svoj račun kako bi otkrili što se dogodilo s novcem i, ako uzmognu, dokopali ga se za sebe...

Foto: Lee Marvin kao Charlie Strom u ‘Ubojicama’ (‘The Killers’) (Don Siegel, 1964). Izvor: IMDb / Universal Pictures.
Godine 1946. producent Mark Hellinger želio je snimiti film prema priči Ernesta Hemingwaya ‘Ubojice’ (‘The Killers’), a prvi izbor za redatelja bio mu je Don Siegel.

Foto: Burt Lancaster, Ava Gardner i producent Mark Hellinger u vrijeme produkcije filma ‘Ubojice’ (‘The Killers’) (Robert Siodmak, 1946). Izvor: Hulton Archive / Getty Images.
Kontaktirao je Jacka Warnera, ali kako ovaj nije podnosio Hellingera — „A ja sam mu bio upravo odvratan“, kako je Don Siegel ustvrdio u jednom intervjuu — cijela je priča završila tako da je Hellinger snimio film s Robertom Siodmakom, i to jedno od remek-djela film noira.
Siegel je ostao vrlo razočaran jer mu je to trebao biti prvi redateljski projekt, a uz to je bio i veliki obožavatelj Hemingwaya. Te će godine ipak debitirati filmom ‘Presuda’ (‘The Verdict’).
Sedamnaest godina kasnije Siegelu će ponovno biti pružena šansa kada mu je Lew Wasserman, tadašnji šef Universala, ponudio da napravi remake ‘Ubojica’. To je trebao biti prvi dvosatni TV film.
Kada je Siegel prihvatio Wassermanovu ponudu, postavio je jedini uvjet: nije želio da to bude kopija Siodmakova filma, nije želio Hemingwayeve rečenice koristiti u scenariju, a cijeli je tijek radnje želio pratiti iz vizure dvojice unajmljenih ubojica.
Universalov šef, a ne manje važno i Siegelov prijatelj, na to je odvratio:
„Pa zato i želim da ga ti radiš.“
Ipak, morala je ostati osnovna zamisao o čovjeku koji zna da će biti ubijen i ne poduzima ništa po tom pitanju.
Siegel je odmah znao koga želi u ulogama plaćenih ubojica i od obojice je odmah dobio pristanak. Lee Marvin isprva je želio ulogu Johnnyja Northa, ali ga je redatelj odvratio od toga objasnivši mu da je uloga starijeg ubojice najzanimljivija i najvažnija u filmu.
Od Gulagera, kao Marvinova pomoćnika, Siegel je tražio da bude sušta suprotnost starijem kolegi: ako je ovaj ozbiljan, Gulager mora izvoditi najneočekivanije šale; ako ovaj pije viski, Gulager mora piti sok. Jedna im je crta ipak bila zajednička — velika količina grubosti.
I obojica su savršeno odradila svoj dio.

Foto: Redatelj Don Siegel iza kamere. Izvor: arhivska fotografija, pronađena preko Pinterest reprodukcije
Marvin će stvoriti iznimno upečatljiv lik gubitnika, koji na momente podsjeća na Bogarta. Sličan će lik posebno uspješno ponoviti u filmu ‘Point Blank’. Posebno je dojmljiv u završnim scenama, kada sav krvav napušta kuću, teturajući i držeći ruku stisnutu kao da je pištolj u njoj, zatim pada, dok pokraj njega na tratini leži otvorena aktovka s novcem.
Gulageru je ova uloga bila prilika da se u karijeri pomakne od dugogodišnjeg snimanja TV serije ‘The Virginian’, premda će njegovu karijeru uglavnom i dalje obilježavati nastupi u TV produkcijama.
John Cassavetes također je pristao nastupiti u Siegelovu filmu, čak rekavši da neće ni pročitati ponuđeni scenarij jer mu treba novac pa mu scenarij nije ni bitan.
To je, naravno, bila šala jer je i on bio Siegelov prijatelj koji će se dobro snaći u ulozi čovjeka koji će biti prevaren i izgubiti sve, uključujući i život, zbog ljubavi prema pogrešnoj ženi.
Upravo će u razgovoru sa Sheilom Farr (Angie Dickinson) Charlie shvatiti ono što ga je cijelo vrijeme mučilo: zašto Johnny nije pokušao ništa.
„Vidiš, jedini čovjek koji se ne boji smrti jest onaj koji je već odavno mrtav. A ti si ga ubila prije četiri godine. Mi ti nismo ni trebali.“
Vrativši se Wassermanu, Don je imao gotovo cijelu glumačku postavu, uključujući i Angie Dickinson u ulozi Sheile Farr, no nije znao koga odabrati za ulogu glavnog negativca, Jacka Browninga.
Među prijedlozima su bili Ralph Meeker, Walter Matthau, Van Johnson i John Forsythe. No onda ga je Wasserman iznenadio prijedlogom da pokuša nagovoriti Ronalda Reagana.
Siegel je bio osupnut jer Ronnie nikada u karijeri nije glumio negativca i bojao se da bi mu takva uloga mogla naškoditi imidžu. Ipak, uz podosta nagovaranja i usporedbi s Bogartom, Cagneyjem, Peterom Lorreom i Sydneyjem Greenstreetom, koji su svi ostali popularni unatoč brojnim ulogama negativaca, te spominjanjem vrhunskih klasika poput ‘Blaga Sierra Madre’, Siegel je uspio dobiti pristanak da sve daljnje razgovore riješe direktor Universala i Reaganov menadžer.

Foto: Angie Dickinson kao Sheila Farr i Ronald Reagan kao Jack Browning u ‘Ubojicama’ (‘The Killers’) (Don Siegel, 1964). Izvor: IMDb
Zanimljivo je da će ‘Ubojice’, osim što će predstavljati veliku promjenu u odnosu na dotadašnji tip uloga Ronalda Reagana, ujedno biti i njegov posljednji film. Te iste godine, 1964., počet će se baviti sasvim drukčijom karijerom, u kojoj će biti iznimno uspješan — političkom.
A u svojoj posljednjoj ulozi, ulozi negativca i grubijana, bio je izuzetno uspješan i uvjerljiv. Stvorio je lik u kojem nije bilo ničega demonskog ni ikakvih vatrenih osjećaja. Bio je samo poslovan čovjek, a sve mu se svodilo na kalkuliranje o tome što kojim činom dobiva, a što gubi.
Iako će se Siegelov film pokazati komercijalno uspješnim, kritika ga je sasjekla.
Razlog tome leži u činjenici da je film pušten pod naslovom ‘Ernest Hemingway's The Killers’, unatoč tome što su se i redatelj i glumci tome protivili. U filmu nije ostalo gotovo ništa od Hemingwayjeva predloška, što je Siegel cijelo vrijeme i želio postići, a film je namjeravao objaviti pod naslovom ‘The North Kill’, dok se radna verzija zvala ‘Johnny North’.
S naslovom pod kojim je naposljetku objavljen neizbježno je izazivao usporedbe s književnim predloškom, a to mu nije moglo ići u korist.
No publika je prepoznala kvalitete ove mračne priče o pljački, ubojstvima i dvostrukim prevarama. I premda se izgubio noir ugođaj originala, žestina i oporost filma možda su čak više odgovarale vremenu u kojem je nastao.
Upravo zbog te silovitosti — primjerice premlaćivanja slijepe osobe ili držanja Sheile za noge dok visi kroz prozor — film na kraju nije prikazan kao TV film, nego je pušten u kina jer se smatrao neprikladnim za televizijsko prikazivanje.
To mu je samo dodatno pomoglo u postizanju komercijalnog uspjeha.
Pročitajte i: Biografija Lee Marvina
