Prva asocijacija na Stacyja Keacha većini bi vjerojatno bio Mike Hammer. I ja pamtim tu sjajnu seriju, ali pamtim i onu drugu, s Powersom Bootheom kao Philipom Marloweom. I danas ne bih znao reći koja mi je bolja. Zato sam za oproštaj od Keacha odlučio odabrati nešto drugo. Nešto isključivo i jedinstveno njegovo. Billyja Tullyja iz ‘Grada izobilja’ (‘Fat City’, 1972.) Johna Hustona. Filma čiji pomalo ironičan naslov govori o izobilju kojega njegovi junaci nikada nisu imali.
Foto: Ima takvih dana kad dobiješ bitku koju nisi smio, a izgubiš onu za koju bi svi navijali da nisi. Stacy Keach kao Billy Tully u ‘Gradu izobilja’ (‘Fat City’, 1972.) Johna Hustona. Izvor: Columbia Pictures.
I kakva neobična podudarnost! Upravo danas, na 117. rođendan Roberta Ryana, čijeg smo se boksača Stokera Thompsona prisjećali u Wiseovoj ‘Namještaljci’ (‘The Set-Up’, 1949.), stiže vijest o smrti Stacyja Keacha. Njegov Billy Tully još je jedan od onih filmskih boksača koji su primili mnogo više udaraca od života nego od svojih protivnika. Keach je preminuo jučer, 10. studenoga 2026., u 85. godini, u svojem domu u Magdalenki u Poljskoj. Vijest je potvrdila njegova supruga Małgosia Tomassi Keach.
Loš dan za boksere? Izgleda da jest.
Grad izobilja – mjesto gdje je izobilje samo obećanje
‘Grad izobilja’ jedan je od velikih filmova Hustonova poznog razdoblja. Snimljen prema romanu Leonarda Gardnera, koji je napisao i scenarij, odvodi nas u kalifornijski Stockton, među sezonske radnike, male boksačke dvorane, jeftine stanove i barove u kojima ljudi provode vrijeme razgovarajući o životu kakav su nekada zamišljali.
Stacy Keach igra Billyja Tullyja, bivšeg boksača koji se pokušava vratiti u ring. Njegov brak je propao, karijera gotovo nestala, a alkohol mu već dugo pomaže da izbjegne pitanja na koja nema odgovora. Kada u boksačkoj dvorani upozna mladog Ernieja Mungera, kojega igra Jeff Bridges, učini mu se da je otkrio budućeg prvaka. Ernie je mlad, snažan i još ne poznaje pravila svijeta u koji ulazi. Tully ih poznaje predobro, premda je i sam često odbijao iz njih nešto naučiti.
Huston dvojicu muškaraca prati kroz treninge, povremene poslove i ljubavne veze koje im donose više problema nego utjehe. Billy upoznaje Omu, koju u izvanrednoj, Oscarom nominiranoj ulozi igra Susan Tyrrell. Njihovi su razgovori istodobno smiješni, neugodni i tužni, a pokušaji zajedničkog života nalikuju dvama brodolomcima koji se drže jedan za drugoga i pritom neprestano vuku onog drugog pod vodu. Ernie, s druge strane, s Candy Clark kao Faye pokušava pronaći put prema sasvim običnom obiteljskom životu, dok ga njegov trener Ruben, kojega igra Nicholas Colasanto, uvjerava da ga čeka boksačka budućnost.
Keach je u ulozi Tullyja gotovo zastrašujuće uvjerljiv. Njegov Billy stalno pronalazi razloge za optimizam. Dovoljno je da odradi nekoliko dobrih rundi pa da ponovno počne razmišljati o velikom povratku. Dovoljno je da ugleda Ernieja pa da mu se učini kako će barem netko uspjeti ondje gdje je on posustao. A onda dođe novi dan, novi posao ili novi odlazak u bar, i planovi se počnu rasipati.
Hustonova kamera promatra taj svijet bez sentimentalnosti, ali s mnogo razumijevanja. Veliku zaslugu ima i snimatelj Conrad Hall, čije svjetlo Stocktonu daje gotovo opipljivu prašnjavost i umor. U tom svijetu možemo gotovo osjetiti ustajali zrak soba, znoj boksačkih dvorana i težinu radnog dana provedenog na polju.
A glazba! Film otvara ‘Help Me Make It Through the Night’ Krisa Kristoffersona, pjesma čija se melankolija savršeno uklapa u ono što gledamo. U prve dvije minute Huston nas upoznaje s Billyjem Tullyjem gotovo bez riječi. Keach se budi u neurednoj sobi, polako pokušava doći k sebi i pripremiti se za novi dan. Njegovo jutro govori nam mnogo o godinama koje su mu prethodile.
Video: Kris Kristofferson – ‘Help Me Make It Through the Night’. Pjesma kojom John Huston otvara ‘Grad izobilja’ (1972.). Billy Tully budi se u novi dan, a Kristofferson već zna koliko će mu pomoći trebati da preživi noć. Izvor: YouTube / Monument Records.
Ryanov Stoker Thompson iz ‘Namještaljke’ još ima jednu borbu pred sobom, borbu u kojoj vjeruje da može nešto promijeniti. Billy Tully iza sebe već ima mnogo takvih pokušaja. Wise je Stokerovu dramu sažeo u jednu večer, Huston Billyjevu rasprostro preko dana koji prolaze toliko slično da ih je gotovo nemoguće razlikovati.
Stacy Keach ovdje je dobio ulogu koja mu savršeno pristaje. Ima boksačevu fizičku uvjerljivost, ali i lice čovjeka koji još uvijek želi vjerovati u vlastita opravdanja. Njegov Billy zna biti duhovit, nježan, grub, sebičan i neočekivano velikodušan. Gotovo nikada ne znamo kakav će biti za pet minuta. A Keach ga igra kao čovjeka kojega poznajemo toliko dugo da nam se čini kako smo i sami sjedili s njim za nekim od tih stolova u Stocktonu.
Od Doca Hollidaya do Bad Boba
Keach je rođen 2. lipnja 1941. godine u Savannah u Georgiji, u glumačkoj obitelji. Njegov otac Stacy Keach stariji bio je glumac i redatelj, a i mlađi brat James krenuo je glumačkim putem. Stacy je studirao na Berkeleyju i Yaleu te se kao Fulbrightov stipendist usavršavao na Londonskoj akademiji glazbe i dramske umjetnosti. Njegova je karijera od samoga početka obuhvaćala kazalište, film i televiziju.
Na filmu se pojavio 1968. u ‘Srce je usamljeni lovac’ (‘The Heart Is a Lonely Hunter’) Roberta Ellisa Millera, prema romanu Carson McCullers, uz Alana Arkina. Već nekoliko godina poslije dobiva jednu od glavnih uloga u ‘Docu’ (1971.) Franka Perryja, neobičnom i znatno mračnijem prikazu legende o Wyattu Earpu i Docu Hollidayu. Keach igra Hollidaya, Harris Yulin Earpa, a Faye Dunaway Kate. Njihovi su junaci daleko od onih uglađenih revolveraša na kakve nas je Hollywood naviknuo. Keachov Doc nosi bolest, poroke i vlastitu inteligenciju s jednakom lakoćom s kojom poteže revolver.
Godine 1972. snima dva filma s Johnom Hustonom. Jedan je ‘Grad izobilja’, a drugi ‘Život i doba suca Roya Beana’ (‘The Life and Times of Judge Roy Bean’), s Paulom Newmanom u naslovnoj ulozi. U njemu Keach glumi Bad Boba, albino revolveraša koji se pojavljuje s namjerom da iskuša sučevu vještinu potezanja oružja. Bob je okrutan, samouvjeren i toliko odbojan da se doima kao da je pobjegao iz neke groteskne priče o Divljem zapadu. A Newmanov Roy Bean, naravno, ima vlastito shvaćanje pravila poštenog dvoboja.
Foto: Bad Bob došao je izazvati suca Roya Beana. Samo mu nitko nije objasnio da sudac ima vlastita pravila dvoboja. Stacy Keach u ‘Životu i dobu suca Roya Beana’ (1972.). Izvor: Warner Bros. / Warner Archive Collection.
Kakva razlika između Billyja Tullyja i Bad Boba! Ista godina, isti redatelj, a dva lika koje je teško povezati čak i kada znamo da ih igra isti čovjek. Bad Bob traje tek nekoliko minuta, ali Keach mu daje dovoljno osobnosti da ostane među najupečatljivijim čudacima iz Hustonove galerije.
Te je godine snimio i ‘The New Centurions’ Richarda Fleischera, uz Georgea C. Scotta, kao mladog policajca Roya Fehlera. A 1980. Walter Hill okuplja čitavu glumačku rodbinu za ‘The Long Riders’. Stacy igra Franka Jamesa, njegov brat James Keach Jesseja Jamesa, braća David, Keith i Robert Carradine glume braću Younger, Dennis i Randy Quaid braću Miller, a Christopher i Nicholas Guest braću Ford. Hillova zamisao nije bila samo zgodna dosjetka pri odabiru glumaca. Obiteljska sličnost dala je njegovim odmetnicima posebnu uvjerljivost, a Stacyjev Frank James pokazuje nam koliko se brzo može ohladiti zanos života provedenog u bijegu.
Deveta konfiguracija – jedan od Keachovih najneobičnijih filmova
Posebno mjesto u njegovoj filmografiji pripada ‘The Ninth Configuration’ (1980.) Williama Petera Blattyja, autora romana i scenarija ‘Egzorcista’. Blatty je sam napisao scenarij prema vlastitom romanu i režirao film koji se kreće između psihološke drame, crne komedije, ratne traume i rasprave o vjeri.
Keach glumi pukovnika Vincenta Kanea, vojnog psihijatra koji dolazi u ustanovu smještenu u zabačenom dvorcu, gdje skupina američkih vojnika i časnika prolazi psihijatrijsko liječenje. Među njima je i kapetan Billy Cutshaw, kojega igra Scott Wilson, astronaut koji se slomio pred odlaskom na Mjesec. Kane pokušava razumjeti ljude oko sebe, a posebno Cutshawa, s kojim vodi duge i sve neobičnije razgovore.
Uz Keacha i Wilsona pojavljuju se Jason Miller, Ed Flanders i Neville Brand. Blatty je okupio izvanredne karakterne glumce, a Keachu povjerio čovjeka čija se smirenost postupno pokazuje mnogo složenijom nego što se isprva činilo. To je jedna od onih uloga koje vrijedi otkriti ako Keacha poznajemo ponajprije kao Mikea Hammera.
Shakespeare, Hemingway i nezamjenjivi glas
Ipak, Keachovo najveće glumačko područje možda je bilo kazalište. Igrao je Hamleta, Rikarda III., Macbetha, Coriolana, kralja Leara i druge velike Shakespeareove junake. Na Broadwayu je nastupao u drami ‘Indians’ Arthura Kopita kao Buffalo Bill, za što je bio nominiran za nagradu Tony. U ‘Kralju Learu’ igrao je Edmunda nasuprot Leeju J. Cobbu, a poslije će i sam preuzeti naslovnu ulogu.
U filmu ‘Luther’ (1974.) Guya Greena, nastalom prema drami Johna Osbornea, utjelovio je Martina Luthera. Uz njega su Judi Dench, Patrick Magee, Hugh Griffith i Alan Badel. Film je snimljen u sklopu projekta American Film Theatre, koji je godinu prije omogućio nastanak ‘Dolazi ledar’ (‘The Iceman Cometh’) Johna Frankenheimera, posljednjeg filma Roberta Ryana. Eto još jedne neobične veze između dvojice glumaca kojima smo posvetili ova dva dana.
Za televizijskog ‘Hemingwaya’ (1988.) osvojio je Zlatni globus. Pisca je tumačio sa svom njegovom životnom energijom, ali i sa sviješću o proturječjima koja su pratila Hemingwayev život. Godinama poslije vratit će mu se u kazališnoj monodrami ‘Pamplona’, a upravo će tijekom njezine izvedbe 2017. godine doživjeti srčani udar.
I naravno, Mike Hammer.
Foto: Mike Hammer – čovjek koji je na većinu pitanja odgovarao šakama, a na ona teža revolverom. Stacy Keach kao legendarni privatni detektiv Mickeyja Spillanea u televizijskoj seriji ‘Mike Hammer’ (1984.–1987.). Izvor: CBS.
Televizijski detektiv Mickeyja Spillanea postao je njegov najprepoznatljiviji lik tijekom osamdesetih. Keach je imao sve što je trebalo Hammeru: krupnu pojavu, opasnu samouvjerenost, smisao za zajedljiv humor i glas koji bi jednako dobro pristajao radijskom krimiću iz četrdesetih kao i televizijskoj seriji osamdesetih.
Ali taj glas nije pripadao samo Hammeru. Keach je tijekom karijere mnogo radio kao pripovjedač, recitator i radijski glumac. Zahvaljujući kazališnom školovanju znao je što se može učiniti običnom promjenom ritma, naglaska ili kratkom stankom. Njegova je glasovna izražajnost postala jednako prepoznatljiv dio njegova glumačkog identiteta kao lice.
Životni pad, zatvor i povratak
Godine 1984., u vrijeme najveće televizijske popularnosti, Keach je uhićen u londonskoj zračnoj luci Heathrow zbog pokušaja krijumčarenja kokaina. Osuđen je na devet mjeseci zatvora, a odslužio ih je šest. Bio je to težak prekid karijere, ali i iskustvo o kojemu će kasnije javno govoriti, upozoravajući na vlastitu ovisnost i njezine posljedice.
Po izlasku iz zatvora vratio se glumi, uključujući i Mikea Hammera. Mnogo godina poslije igrao je upravitelja zatvora Henryja Popea u seriji ‘Zakon braće’ (‘Prison Break’). Keach je govorio da je lik oblikovao dijelom prema stvarnom upravitelju zatvora u kojemu je sam boravio, čovjeku čijega se humanog odnosa prema zatvorenicima sjećao. Život mu je, dakle, pružio iskustvo koje nijedna glumačka škola ne bi mogla ponuditi.
Nastavio je raditi u filmovima i serijama, često prihvaćajući sporedne uloge koje su zahvaljujući njegovoj prisutnosti dobivale dodatnu težinu. U ‘Američkoj povijesti X’ (‘American History X’, 1998.) Tonyja Kayea glumio je Camerona Alexandera, jednog od ljudi koji organiziraju i potiču neonacističko nasilje. U australskom trileru ‘Roadgames’ (1981.) Richarda Franklina bio je vozač kamiona uvučen u potragu za mogućim serijskim ubojicom. U Payneovoj ‘Nebraski’ (2013.) ponovno je pokazao koliko se toga može napraviti s naizgled malom ulogom.
Ni posljednje godine nisu prošle bez novih filmskih susreta. U ‘Jay Kelly’ (2025.) Noaha Baumbacha igrao je oca junaka kojega tumači George Clooney. Čak i u poznim godinama Keach je ostao tražen glumac, sposoban u nekoliko prizora stvoriti lik s vlastitom prošlošću, slabostima i karakterom.
Još jedna runda
Kada se sjetim Stacyja Keacha, mogu pred očima dozvati njegova Mikea Hammera, Doca Hollidaya, Bad Boba, Franka Jamesa ili pukovnika Kanea. Sjetim se i njegova glasa, onog dubokog, pomalo hrapavog glasa kojemu je bilo dovoljno nekoliko riječi da nas uvjeri kako čovjek koji govori zna mnogo više nego što namjerava otkriti.
Ali najradije ću ga se prisjećati kao Billyja Tullyja.
Vidim ga u onoj neuglednoj sobi na početku ‘Grada izobilja’, kako se pokušava razbuditi i započeti još jedan dan. Čujem Kristoffersonovu pjesmu. A zatim ga vidim u boksačkoj dvorani, uz mladog Jeffa Bridgesa, kako se ponovno javlja stara nada da bi baš ovaj put stvari mogle krenuti nabolje.
Huston je znao prepoznati glumca kojemu može povjeriti takvog čovjeka. Keach je znao što s njime učiniti.
I zato, iako će mnogima ostati Mike Hammer, meni će Stacy Keach prije svega biti Billy Tully, boksač iz grada koji je izobilje imao samo u imenu.
Zbogom, Stacy. Hvala ti za sve odigrane uloge. A posebno za Billyja.