5 prstiju - operacija Ciceron - 3/3

# 3. DIO — PRAVI CICERO, OPERACIJA BERNHARD I GORKI EPILOG

U filmu svi gube: Diello baš kao i grofica ostaju bez ičega, Nijemci u vjetar bacaju planove za Overlord, Englezi gube Diella i još su jednom nadigrani…

I u zbilji je tako bilo.

Od 300.000 funti koje je dobio od Nijemaca samo je prva tranša koja je išla pod okriljem ministarstva vanjskih poslova od 20.000 funti bila legalna.

Nakon što je upravljanje preuzeo VI. odjel Glavnog ureda za sigurnost Reicha – sve je bilo isplaćivano u lažnim funtama nastalim u sklopu Operacije Bernhard.

U par navrata Bazna je tražio nešto malo dolara i nešto u dijamantima, ali sve ostalo bile su funte.

Iako Walter Schellenberg, glavni šef šestog ureda i u to doba glavni obavještajac Njemačke jer je admiral Canaris odavno doživio pad, u svojim „Memoarima“ („Erinnerungen“) navodi da je čak pola iznosa Ciceru isplaćeno u pravu novcu, no to zasigurno ne može biti točno.

No najljepše od svega jest što u čitavoj ovoj nevjerojatnoj priči nitko nije stradao niti od međusobnih obračuna niti od posljedica gubljenja dokumenata koje su mogle biti nemale.

Ustvari gotovo nitko!

Kaltenbrunner i Schellenberg imali su podatke o planovima za savezničko bombardiranje Sofije pa nisu učinili ništa da obavijeste tadašnjeg saveznika.

Brojni ljudski životi bili su cijena špijunskog izvještaja, to jest – testiranja špijunove vjerodostojnosti.

A opet, da nisu imali Cicera, ne bi ni znali za to, tako da ti tragični gubici nisu posljedica ove afere, već bešćutnosti osoba kojima ljudi ne predstavljaju ništa više od običnih brojaka.

## OPERACIJA BERNHARD

A što je zapravo Operacija Bernhard?

Koncem 1940. Alfredu Naujocksu, 28-godišnjem SS-ovcu, koji je već do tada bio upleten u niz incidenata – poput onog u Gleiwitzu, gdje je isceniran napad Poljaka na njemački teritorij kako bi se dobio formalni povod za agresiju, ili onog u Venlou, u tada još slobodnoj Nizozemskoj, kada su uz revolveraško puškaranje oteti engleski obavještajci i odvedeni u Reich – pala je na um ideja kako se osvetiti Britancima zbog bacanja lažnih opskrbnih karata iz bombardera nad teritorijem Njemačke, koje su izazvale pravi kaos u njemačkom sustavu opskrbe.

Vratiti im milo za drago bacajući nad Engleskom lažne funte.

SS-major Bernhard Krüger, po kojemu je operacija i dobila ime, bio je najodgovorniji za poduzeće Bernhard, smješteno u koncentracijskom logoru Sachsenhausen kraj Oranienburga.

Temeljni cilj bio je dobiti ne tek lažne britanske novčanice, nego novčanice 100% identične pravima, pri čemu se išlo tako daleko da se smjesa za papir radila iz starih rabljenih krpa za čišćenje – pokazalo se da se upravo na taj način dobiva papir gotovo identičan onome na kojemu su se tiskale funte.

No problema je bilo i s pečatima, pločama s otiskom i inim detaljima.

Proizvodnja je bila ogromna – dvjesto do dvjesto pedeset tisuća novčanica mjesečno.

**[FOTO: Krivotvorene britanske funte iz Operacije Bernhard / Sachsenhausen]**

No i Britanci su bili svjesni što se događa pa je već 1943. Bank of England povukla iz opticaja banknote većih apoena, naravno, ne precizirajući motivaciju iza tog poteza, čime je proizvodnja dijela krivotvorina izgubila na smislu.

Dakako, proteći će još vremena dok se novac potpuno ne povuče iz cirkulacije, a SS-ovci nisu žalili truda da ga plasiraju u okupiranim i neutralnim zemljama, od kojih je jedna bila i Turska.

Siroti Bazna nikada se nije ni zapitao zašto su njegovi visoki novčani zahtjevi bez problema servisirani.

Jedan od najplaćenijih špijuna u povijesti ispao je žrtveno janje.

Naravno, ni morbidnosti nikada ne nedostaje kada su SS-ovci u pitanju – kapetan Krüger za svoje je suradnike, među kojima su bili i pripadnici židovske vjeroispovijesti, uspio isposlovati visoka državna odlikovanja, pa čak i željezne križeve II. reda.

No važnije od svega jest da im je uspio spasiti i živote.

Kada se dogodio dugo očekivani sumrak bogova, upravo wagnerijanskih razmjera, tri su kamiona s tajnim teretom krenula iz logora Oranienburg.

Dva su zapela u neizmjernom kaosu potpunog sloma jedne države i izbacila sanduke u obližnju rijeku.

Sanduci su se nakon nekog vremena raspali, a gomile lažnih novčanica izbile su na vidjelo.

Sadržaj trećeg kamiona locirali su novinari magazina Stern 1958. godine, pokrenuvši ronilačku akciju izvlačenja nacističkog blaga sa dna jezera Toplitz.

Osim lažnog novca, pronađene su i ploče koje su služile za tiskanje funti.

**[FOTO: Jezero Toplitz / izvađene krivotvorene funte i tiskarske ploče]**

Moglo bi se reći da je to bio i epilog cijele ove priče!

No nije bilo tako.

Godine 1962. pojavila se knjiga „Ja sam bio Ciceron“ i pokrenut je sudski proces.

Jedan je razočaran i oronuo čovjek tužio Saveznu Republiku Njemačku zbog prevare.

Vjerovnici su mu bili za vratom, pa čak i turska država koja je zbog visine ulaganja ušla u zajednički projekt izgradnje hotela „Čelik-Palača“ s investitorom Baznom.

No s tako velikom količinom novca u cirkulaciji brzo se otkrila surova stvarnost.

Nesuđeni poduzetnik morao je otplaćivati dugove na način da su mu svi prihodi automatski oduzimani.

Knjiga je trebala poslužiti kao osnova za pokretanje procesa.

No tužba je odbačena, a čuveni Cicero, iako bi se zadovoljio i kakvom sitnom mirovinom, na kraju krajeva nije dobio ništa.

Umro je kao noćni portir – svaka asocijacija s filmom Liliane Cavani je slučajna – 1970. u Münchenu.

Film je gubitnički, ali ne toliko beznadan kakvim se život pokazao.

Zato što je stao u pravom trenutku.

I prištedio nas ovih ružnih scena.

Ali poseban je još po nečemu.

Svi glavni akteri su ga odgledali, što je uistinu rijetkost.

Ambasador u mirovini imao je čast pogledati ga na posebnoj projekciji, ocijenivši ga vrlo dobrim filmom.

Na direktan upit kako ocjenjuje lik Sir Fredericka, samo je lakonski odgovorio:

„Ima ambasadora i ambasadora.“

Inače za života nikada nije javno progovorio o špijunskoj aferi u Ankari, pa čak nije reagirao ni na ružne glasine potekle iz turskih krugova da je ambasador imao homoseksualnih sklonosti i da je špijun na taj način dolazio do informacija.

Zlobna, nevrijedna odgovora i neistinita kleveta.

Njegova mu vlada nije uzela za zlo propust u sigurnosnim mjerama, dijelom i zbog toga jer nije pretjerano ni izgubila zbog njemačkog nepovjerenja u autentičnost dokumenata.

Dapače, Sir Knatchbull-Hugessen, nakon što Turska polako izgubi na važnosti za saveznike, odlazi na novo, važno mjesto – za ambasadora u netom oslobođenoj Belgiji.

Bazna je sa svoje strane film ocijenio kao:

„Uzbudljiv – no netočan.“

Ali meni se nekako najprikladnijom čini ocjena glavnog glumca Jamesa Masona:

„Jedan od najboljih ‘razumnih’ špijunskih filmova do tada.“

Čemu uistinu mogu dodati samo još:

I DO DANAS!

Sve ostalo bilo bi suvišno.

**[FOTO: Knjiga od koje je sve počelo, '5 prstiju']**

Povratak na 1.dio: https://popcorn.hr/reviews/pet-prstiju

Povratak na 2. dio: https://popcorn.hr/reviews/5-prstiju-operacija-ciceron-2-3