Na današnji dan, 8. studenoga 1847., rođen je Bram Stoker, čovjek koji je svijetu podario jednog od najpoznatijih besmrtnika. Njegov Drakula već gotovo 130 godina odbija napustiti književnost, kazalište i filmsko platno.
Foto: Portret Brama Stokera iz 1906., autora W. & D. Downey. Izvor: National Portrait Gallery, London / Marsh's Library.
Abraham Bram Stoker rođen je u Dublinu prije točno 179 godina. Bio je državni službenik, kazališni kritičar, pisac i čovjek koji je gotovo tri desetljeća proveo uz jednoga od najvećih britanskih glumaca svojega vremena, Henryja Irvinga. Kao njegov poslovni suradnik i upravitelj londonskog kazališta Lyceum poznavao je svijet pozornice iznutra, od reflektora i aplauza do ugovora, putovanja i neizbježnih problema iza kulisa. A upravo će čovjek koji je toliko vremena posvetio tuđim nastupima stvoriti lik koji će nadživjeti i najveće kazališne zvijezde.
Godine 1897. objavio je ‘Drakulu’ (‘Dracula’), roman sastavljen od dnevničkih zapisa, pisama i drugih svjedočanstava, u kojemu se drevno praznovjerje susrelo s modernim svijetom. Stoker nikada nije posjetio Transilvaniju, ali je zahvaljujući istraživanju i mašti ondje smjestio svojega grofa. Vampiri su postojali u književnosti i prije njega, među ostalim i u ‘Carmilli’ Sheridana Le Fanua, no Drakula je postao njihov najpoznatiji predstavnik. Zanimljivo, Stoker je još prije izlaska romana organizirao posebno kazališno čitanje kako bi zaštitio prava na njegovu scensku izvedbu. Dobro je znao koliko vrijedi ono što se događa na pozornici.
Filmska povijest počela je osobito zanimljivom epizodom. F. W. Murnau snimio je ‘Nosferatua’ (‘Nosferatu, eine Symphonie des Grauens’, 1922.), promijenivši Drakuli ime u grofa Orloka i povjerivši ulogu nezaboravnom Maxu Schrecku. Budući da nije imao prava na adaptaciju, Stokerova udovica Florence pokrenula je sudski postupak i ishodila naredbu o uništenju filmskih kopija. Nekoliko ih je, srećom, preživjelo. Čak ni sudska presuda nije bila dovoljna da se taj vampir zauvijek ukloni s filmskog platna.
Foto: Sud je naredio njegovo uništenje, ali grof je imao drukčije planove. A ni glumčevo prezime nije moglo biti prikladnije – Schreck na njemačkom znači strah, odnosno strava. Max Schreck kao grof Orlok u ‘Nosferatuu’ (‘Nosferatu, eine Symphonie des Grauens’, 1922.) F. W. Murnaua. Izvor: AlloCiné / filmski kadar.
A onda su se počeli nizati novi grofovi. Bela Lugosi u Browningovu ‘Drakuli’ (‘Dracula’, 1931.), Christopher Lee u Fisherovu ‘Drakuli’ (‘Dracula’, 1958.), Klaus Kinski u Herzogovu ‘Nosferatuu – fantomu noći’ (‘Nosferatu: Phantom der Nacht’, 1979.) i Gary Oldman u Coppolinu ‘Drakuli Brama Stokera’ (‘Bram Stoker’s Dracula’, 1992.). Svaka je generacija dobila svoju verziju grofa, a Robert Eggers svojim ‘Nosferatuom’ (2024.) pokazao je da taj interes ne jenjava.
Foto: Kad je Drakula dobio boju, krv se više nije mogla sakriti. Christopher Lee u ‘Drakuli’ (‘Dracula’, 1958.) Terencea Fishera. Izvor: Hammer Film Productions / Moviejawn.
Foto: Besmrtnost nije svakome donijela dobro raspoloženje. Klaus Kinski kao grof Drakula u ‘Nosferatuu – fantomu noći’ (‘Nosferatu: Phantom der Nacht’, 1979.) Wernera Herzoga. Izvor: Movie Store / filmska fotografija.
Stoker je preminuo 1912. godine, ne dočekavši filmske trijumfe svojega najpoznatijeg junaka. Ipak, čovjek koji je stvorio besmrtnika dobio je nešto što se ne može kupiti ni ugovoriti, čak ni uz najbolje kazališne agente. A grof? On i dalje redovito dobiva nove filmske angažmane.