Na usamljenom ranču u Teksasu dvije žene borave same. Svi njihovi muškarci otišli su u Wichitu kako bi dogovorili prodaju stada, a na ženama je ostalo da se brinu o kući. Jedna je starija, prava žena pionira, na kojoj se vidi da joj život nije bio med i mlijeko, ali njezino odlučno držanje govori da je od svega što je prošla samo još više očvrsnula. To je gospođa Matthilda Zachary (Lillian Gish), udovica i, uz najstarijeg sina Bena (Burt Lancaster), glava cijele obitelji. Mlađa djevojka, u cvijetu mladosti, razigrana i svojeglava, posebice kad nema brata u blizini da je prekori, njezina je posvojena kći Rachel (Audrey Hepburn). Prema obiteljskoj priči, Rachelini roditelji, podrijetlom iz Bostona, stradali su u napadu Kiowa, a ona je preživjela jer je Zachary naišao na uništena putnička kola i među njihovim ostacima pronašao živu bebu umotanu u dekicu, koju će prihvatiti kao vlastitu.
Foto: Audrey Hepburn i Burt Lancaster kao Rachel i Ben Zachary u ‘Nepomirljivima’ (‘The Unforgiven’, 1960.). Ponekad je dovoljno da se promijeni ono što drugi misle o nama pa da i sami sebe počnemo gledati drugim očima. Izvor: United Artists.
Nije bilo posebno opasno ostaviti dvije žene same na ranču jer već dugo nije bilo nikakvih ozbiljnijih nevolja. Čak je i pleme Kiowa bilo mirno i nije uznemiravalo okolne rančeve. No baš toga dana, na zemlji Zacharyjevih, pojavio se stranac. Usamljen, sa sabljom u koricama, odjeće i šešira prekrivenih slojevima prašine. Najprije je susreo Rachel, koja je otišla pojahati svojeg omiljenog ždrijepca Guipaga, a zatim se, pošto ju je preplašio, pojavio i na samom ranču. Mama Zachary odlučnim ga je nastupom, uz prijeteći Sharpsov karabin u rukama, otjerala s imanja. Rachel nije željela priznati da je prepoznala došljaka, ali nije mogla sakriti nemir. I to s punim pravom, jer duhovi prošlosti, zakopani u uspomenama na davne događaje, iznenada su izbili na površinu u liku pomahnitalog propovjednika Abea Kelseyja (Joseph Wiseman). Nitko tada nije mogao ni naslutiti koliku će štetu izazvati i kakva će cijena morati biti plaćena.
Foto: Joseph Wiseman kao Abe Kelsey u ‘Nepomirljivima’ (‘The Unforgiven’, 1960.). Čovjek kojemu je osveta postala jedini razlog za život. A najgore je što je imao razloga za mržnju, samo što mu ona nije ostavila mjesta ni za što drugo. Izvor: United Artists.
Producentska kuća Hecht-Hill-Lancaster, koju je Burt Lancaster pokrenuo zajedno s producentom i poslovnim partnerom Haroldom Hechtom, a kojoj se poslije pridružio James Hill, bila je među zanimljivijim primjerima pokušaja oslobađanja od dotadašnjeg sustava velikih holivudskih studija. U početku poznata kao Hecht-Lancaster, tvrtka je nastojala samostalno razvijati i proizvoditi filmove, preuzimajući znatno veću kontrolu nad njihovim nastankom. Iz te suradnje proizašao je čitav niz zanimljivih i atraktivnih naslova, većinom, dakako, s Lancasterom u glavnoj ulozi, poput ‘Grimiznog gusara’ (‘The Crimson Pirate’, 1952.), ‘Vera Cruz’ (1954.), ‘His Majesty O’Keefe’ (1954.) ili ‘Odvojenih stolova’ (‘Separate Tables’, 1958.), u kojima, uz uobičajeno dobrog Lancastera, uistinu briljira David Niven, nagrađen Oscarom za ulogu čovjeka koji se predstavlja kao ratni junak, a postupno se otkriva da njegova priča o vojničkoj prošlosti nije istinita.
No Hecht i njegovi suradnici nisu ovisili isključivo o Lancasterovoj pojavi pred kamerom. ‘Marty’ (1955.) Delberta Manna osvojio je četiri Oscara, uključujući onaj za najbolji film i nagradu Ernestu Borgnineu za glavnu mušku ulogu, a bio je i prvi američki film nagrađen Zlatnom palmom u Cannesu. Vrijedi spomenuti i ‘Cat Ballou’ (1965.) Elliota Silversteina, vestern-komediju koja je Leeju Marvinu donijela njegova jedinog Oscara. Taj je projekt bio povezan s ranijim planovima producentske kuće, ali film je naposljetku realizirao Harold Hecht nakon raspada partnerstva Hecht-Hill-Lancaster.
Foto: Burt Lancaster, Ernest Borgnine i Harold Hecht na dodjeli Oscara 1956. Hecht u rukama drži zlatni dokaz da Lancaster i on nisu osnovali producentsku kuću samo zato da bi Burt imao gdje glumiti. ‘Marty’ (1955.) donio im je Oscara za najbolji film, a Borgnineu za najboljega glavnog glumca. Izvor: Archive Photos / Getty Images.
Godine 1960. na red je došla ekranizacija romana ‘Nepomirljivi’ (‘The Unforgiven’) Alana Le Maya, pisca čiji je roman poslužio i kao predložak za ‘Tragače’ (‘The Searchers’, 1956.), jedan od najturobnijih vesterna Johna Forda. Namjera je bila snimiti realističniji prikaz života na Divljem zapadu, daleko od jednostavne podjele na dobre bijelce i zle Indijance. Režiju je prvotno trebao preuzeti Delbert Mann, ali kada je odustao, posao je ponuđen Johnu Hustonu.
Stari, iskusni lisac Huston odmah je uvidio da priča prilično oštro obrađuje rasizam, posebice odnos bijelaca prema Indijancima, što je bila problematika koju su klasični vesterni uglavnom zaobilazili ili pojednostavljivali. Želeći je što više istaknuti, prihvatio se režije, ali stvari nisu išle glatko. Producenti, među kojima je bio i Lancaster, željeli su komercijalno uspješan film te su nastojali ublažiti pojedine detalje na kojima je Huston inzistirao. To je dovelo do razmirica između redatelja i glavnog glumca, a neke od kompromisa možemo naslutiti i u samom filmu.
Primjerice, u drugoj polovici priče gotovo nestaje Johnny Portugal (John Saxon, poslije poznat po nastupima u ‘U zmajevu gnijezdu’ (‘Enter the Dragon’, 1973.) i ‘Stravi u Ulici brijestova’ (‘A Nightmare on Elm Street’, 1984.)), mladić indijanskog podrijetla koji radi za Zacharyjeve. Tijekom prvog dijela filma on je predmet zadirkivanja i pogrdnih komentara, ali njegova priča postupno ostaje po strani, dok se gotovo sva problematika rasnih predrasuda usmjerava na Rachel nakon što se otkrije njezino podrijetlo. Teško je ne zapitati se koliko je time izgubljeno od onoga što je Huston namjeravao reći.
Lik Rachel možda je i najproblematičniji od svih. Prije svega zbog odabira glumice. Audrey Hepburn, koliko god bila izvrsna, teško je uvjerljiv izbor za ulogu Indijanke. No to je bila stara holivudska praksa, u kojoj su bijeli glumci redovito tumačili pripadnike indijanskih plemena. A ako je cijena njezina angažmana bila da zažmirimo na takvu odluku, moram priznati da bih i sam vjerojatno pristao. Jer, budimo pošteni, da mi je netko ponudio Audrey Hepburn za moj film, teško da bih mu pokazao vrata.
Zanimljivija je scena u kojoj Rachel, nakon što sazna istinu o svojem podrijetlu, promatra vlastito tijelo. Nekada mi se činila gotovo nelogičnom: zar je moguće da tek sada primjećuje ono što je cijeloga života bilo pred njezinim očima? No možda sam tada previdio ono najvažnije. Rachel ne otkriva boju svoje kože. Ona prvi put pokušava vidjeti sebe očima ljudi koji su je do jučer prihvaćali, a sada je zbog te iste kože spremni odbaciti. I upravo zato taj prizor postaje mnogo potresniji nego što mi se učinio pri prvom gledanju.
To, dakako, ne znači da su svi problemi uvjerljivosti nestali. Teško je povjerovati da nitko u obitelji nikada nije ozbiljnije posumnjao u priču o njezinu podrijetlu, posebice Cash Zachary (odlični Audie Murphy, u svojoj drugoj suradnji s Hustonom nakon ‘Crvene značke za hrabrost’ (‘The Red Badge of Courage’, 1951.)), čovjek toliko opterećen mržnjom prema Indijancima da bi ih, kako se čini, mogao nanjušiti. Ali ono što je nekada izgledalo kao najslabiji dio filma danas mi se barem djelomično otvara na drukčiji način.
Foto: Audie Murphy kao Cash Zachary u ‘Nepomirljivima’ (‘The Unforgiven’, 1960.). Čovjek koji je u stvarnom životu znao što znači hrabrost, ali čiji filmski lik nije imao dovoljno hrabrosti suočiti se s vlastitim predrasudama. Izvor: United Artists.
Film, uostalom, ima drugih, itekako jakih aduta koji ga uzdižu iznad njegovih slabosti i čine izvanrednim vesternom. Prije svega glumce, posebice staru gardu poput Lillian Gish i Charlesa Bickforda. Ako kažemo da je u vrijeme snimanja ‘Nepomirljivih’ Lillian Gish iza sebe već imala gotovo pola stoljeća filmskog rada, jasno je da pred sobom imamo osobu koja je živjela i razvijala se zajedno s filmom. Za nju se znalo reći da je gotovo izmislila glumu na filmskom platnu. Dok su mnogi glumci iz najranijih dana kinematografije još tražili način kako se ponašati pred kamerom, ona je svojim likovima davala osobnost, osjećaje i unutarnji život.
U važnoj ulozi Matthilde Zachary pokazuje svu raskoš svojeg talenta, oblikujući ženu koja duboko u sebi skriva tajnu o Rachelinoj prošlosti. Zna kako će okolina reagirati ako se istina otkrije, a sada je neprijateljstvo usmjereno prema njezinoj maloj Rachel, djevojčici koju joj je muž toliko godina ranije donio nakon što je s drugim bijelcima sudjelovao u uništenju indijanskog naselja. Beba je preživjela jer ju je stari Zachary odlučio odnijeti Matthildi, koja je nedugo prije toga izgubila vlastitu djevojčicu.
Foto: Još od ‘Noći lovca’ (‘The Night of the Hunter’, 1955.) znali smo da zna čuvati tajne, s puškom ili bez. Lillian Gish kao Matthilda Zachary u ‘Nepomirljivima’ (‘The Unforgiven’, 1960.). Izvor: United Artists. Dečki kao dečki, Huston i Lancaster htjeli su je naučiti pucati. Pokazalo se da bi bilo pametnije da su zamolili nju da poduči njih.
Toliko dugo čuvana tajna sada je odjednom u rukama čovjeka koji je spreman izvikivati je pred svima. Dok Abe Kelsey čeka vješanje, s već pripremljenim konopom oko vrata, otkriva okupljenima da je Rachel Indijanka. Može li nas onda začuditi Matthildina reakcija kada zgrabi gorući ugarak, njime ošine konja na kojem Kelsey sjedi i pošalje ga u smrt, samo da ga zauvijek ušutka?
Nekako se taj čin, ma koliko strašan bio, čini sasvim prirodnim za tu ženu. Posljednji je to pokušaj hrabre majke da zaštiti dijete od posljedica za koje pouzdano zna da će biti užasne. A Lillian Gish uspijeva nas natjerati da razumijemo njezin postupak, čak i onda kada ga ne možemo opravdati.
Abe Kelsey, poput nečiste savjesti koja progoni obitelj Zachary, podjednako je upečatljiv i intrigantan lik. Izazvat će veliko zlo i naposljetku krvavi sukob s Kiowama, zauvijek zavaditi obitelji Zachary i Rawlins, dotad nerazdvojno povezane poslovnom suradnjom i planiranim brakovima njihove djece. No unatoč svemu što je prouzročio, pokazat će se da je riječ o nesretnom starcu, pomahnitalom od boli i tuge. Nakon njegove smrti ostaje gorak okus jer je i njega na sva ta djela potaknula jedna ružna priča iz prošlosti, priča u koju su duboko bili upleteni Zacharyjevi.
Kelsey i Zachary zajedno su sudjelovali u pokolju Kiowa, nakon kojega je Zachary odnio indijansko dijete i prihvatio ga kao vlastito. Nedugo zatim Indijanci su oteli Kelseyjeva maloljetnog sina. Koliko god Kelsey molio Zacharyja da pristane na razmjenu, da vrati djevojčicu u zamjenu za njegova dječaka, ovaj je ostao nepopustljiv. Tako je Kelsey zauvijek izgubio sina, a ostala mu je samo mržnja. Ona ga je držala na životu i istodobno izjedala iznutra, duboko se usjekavši u svaku boru na njegovu licu, sve dok naposljetku nije donijela nesreću svima oko njega.
Stari Zeb Rawlins (Charles Bickford, izvrstan u ulozi autoritativnog pater familiasa, donekle sličnoj onoj koju je dvije godine ranije odigrao u ‘Velikoj zemlji’ (‘The Big Country’, 1958.) Williama Wylera, kao umirovljeni major Henry Terrill) nikako ne može prijeći preko spoznaje da je svojeg sina, kojega su nedugo prije ubili Kiowe, gotovo oženio pripadnicom njihova plemena. Jer Rachel Zachary u njegovim očima odjednom nije ništa više od Indijanke, osobe koju više ne smatra dostojnom vlastite obitelji. I svi ostali poznanici i suradnici Zacharyjevih vidljivo se udaljavaju od njih. Čak će i Cash napustiti svoju obitelj jer je spoznaja da mu je sestra Indijanka za njega previše.
Foto: Charles Bickford kao Zeb Rawlins u ‘Nepomirljivima’ (‘The Unforgiven’, 1960.). Do jučer gotovo član obitelji, danas čovjek koji je spreman odbaciti sve što je o njoj znao. Predrasude, očito, imaju bolje pamćenje od prijateljstva. Izvor: United Artists.
Završni sukob s Kiowama ponovno odaje dojam kompromisa učinjenog radi tržišnog uspjeha. Indijanci pomalo naivno ginu u napadu na ranč, iako su prikazani kao hrabri i ponositi ratnici. Ipak, bitka je vrlo dojmljivo snimljena, kao uostalom i cijeli film, kojemu raskošna širokozaslonska fotografija daje posebnu ljepotu. Pritom ima niz izvrsnih detalja, primjerice taljenje olovnih vojnika kako bi se, u nedostatku municije, dobilo još nekoliko metaka, ili prodor Indijanaca u kuću preko zapaljenog krova.
Huston je poslije o ‘Nepomirljivima’ govorio s velikim nezadovoljstvom, a film se često navodi među ostvarenjima kojih se najradije odricao. Moguće je da je razlog ležao u ustupcima na koje je morao pristati tijekom snimanja i u sukobima oko konačnog oblika priče. Snimanje je obilježila i teška nesreća Audrey Hepburn, koja je pala s konja i ozlijedila se. Glumica je poslije izgubila trudnoću, no ne bi bilo opravdano bez pouzdanih dokaza tvrditi da je pad bio uzrok pobačaja, kao ni nagađati o Hustonovu osjećaju krivnje. Poznato je da se redatelj udaljio od filma tijekom njegove završne obrade, ali njegovi razlozi ne moraju se svesti na jedan događaj.
Šteta je što je Huston bio toliko nezadovoljan vlastitim djelom jer, svim manama unatoč, ‘Nepomirljivi’ ostaju izuzetan vestern, s izvrsnom glumačkom postavom i snažnom pričom o rasizmu, mržnji i netrpeljivosti među ljudima različite boje kože. A možda je njegova najveća vrijednost upravo u tome što nas, ispod poznate vesternske priče o obitelji koja brani svoj dom, prisiljava da se zapitamo kakvi su zapravo temelji tog doma. I pritom ne mislim na arhitektonski dio zdanja.
Tekst izvorno objavljen na starom Popcorn.hr 22. lipnja 2004. Jezično uređen i činjenično dopunjen.