Nisu samo muškarci još od Adama imali problema s Evom. Evo kako je to bilo sa ženama! POPCORN donosi ‘Sve o Evi’

Foto: Još od Adama Eva nije donosila nevolje samo muškarcima. Bette Davis i Anne Baxter u ‘Sve o Evi’ (‘All About Eve’, 1950.). Izvor: 20th Century Fox / IMDb.

Eva je vječna, barem otkako je svijeta i vijeka. Film o Evi nešto je mlađi, ali se zaogrnuo istim plaštom. ‘Sve o Evi’ (‘All About Eve’, 1950.) Josepha L. Mankiewicza premijerno je prikazan 13. listopada 1950. u New Yorku, prije točno 76 godina. I dok se svijet od tada mijenjao gotovo do neprepoznatljivosti, ljudska priroda koju je Mankiewicz tako nemilosrdno, duhovito i precizno razotkrio nije se osobito promijenila. Promijenile su se pozornice, reflektori, možda i načini na koje se do njih dolazi. Ljudi koji pod njima žele stajati ostali su uglavnom isti.

U središtu je Eve Harrington (Anne Baxter), naizgled skromna djevojka koja obožava veliku kazališnu zvijezdu Margo Channing (Bette Davis). Njezina tužna životna priča, odanost i gotovo dirljiva zahvalnost otvaraju joj vrata svijeta o kojem je sanjala. No Eve nije došla samo gledati predstavu. Došla je preuzeti glavnu ulogu, a Margo i svi oko nje tek će postupno shvatiti da su i sami postali likovi u predstavi koju je Eve mnogo pažljivije pripremila nego što su mogli zamisliti.

Uvijek je bila Eva

Sve je zapravo počelo jednom pričom iz života. Austrijska glumica Elisabeth Bergner tijekom nastupa na Broadwayu sažalila se nad mladom obožavateljicom, primila je u svoju blizinu i zaposlila kao pomoćnicu. Ubrzo je otkrila da djevojka nije bila toliko zainteresirana za njezino prijateljstvo koliko za njezino mjesto pod reflektorima. To iskustvo ispričala je književnici i glumici Mary Orr, koja ga je pretvorila u kratku priču ‘The Wisdom of Eve’, objavljenu 1946. u časopisu Cosmopolitan. Tri godine poslije priča je doživjela i radijsku adaptaciju, prije nego što je dospjela do Josepha L. Mankiewicza. On je u njoj prepoznao temelj za mnogo širu priču o kazalištu, slavi i ljudskim slabostima.

Foto: Eva je prije svakog osvajanja uvijek pažljivo pripremala teren. Kvalitetnije od nekih ovovjekih vlastodržaca. Ali oni su ipak muškarci, lišeni Evine mudrosti. Izvor: Cosmopolitan, svibanj 1946.

Tako je jedna stvarna djevojka, čije je ponašanje Bergner požalila, postala nadahnuće za filmsku Eve koju će publika pamtiti desetljećima. I prije nego što je Mankiewicz napisao svoj scenarij, već je postojala žena koja je znala koliko se daleko može stići glumeći odanost.

Margo Channing, zvijezda koja se nije bojala nikoga osim onoga pred čim sve žene strepe: neumitnog protoka vremena

Margo Channing nije žena koju je lako zastrašiti. Izgradila je karijeru, osvojila publiku i naučila preživjeti u svijetu koji glumice obožava dok su na vrhu, ali im rijetko oprašta godine. Njezina zajedljivost, temperament i povremena okrutnost nisu samo hirovi velike zvijezde. Iza njih stoji žena koja osjeća da se vrijeme, protiv kojega nijedna glumačka vještina ne pomaže, polako okreće protiv nje.

Vrijeme možda izmiče i Margo se boji, ali i dalje čvrsto drži gard, ma tko bio protivnik. Bette Davis u ‘Sve o Evi’ (‘All About Eve’, 1950.). Izvor: 20th Century Fox.

Eve to prepoznaje. Ne napada Margo ondje gdje je najjača, na pozornici, nego ondje gdje je najranjivija. U njezinu strahu od starenja, od gubitka publike, od trenutka kada će neka mlađa žena zauzeti njezino mjesto. I, još bolnije, u bojazni da bi mogla izgubiti Billa Sampsona, muškarca kojega voli. Eve ne mora biti bolja glumica od Margo. Dovoljno je da je navede da počne sumnjati u vlastitu vrijednost.

Bette Davis tu je veličanstvena upravo zato što ne pokušava Margo učiniti uvijek simpatičnom. Dopušta joj da bude nepodnošljiva, nepravedna, smiješna, ljubomorna i duboko nesigurna. A onda, gotovo neprimjetno, pokaže koliko se straha skriva iza te naizgled neprobojne fasade. O velikoj glumici i njezinim nezaboravnim očima već smo pisali u našem portretu ‘Ne znam koliko su daleko vidjele, ali očito jesu dalje od svih – oči Bette Davis’. Ovdje upravo tim očima Davis daje da otkriju ono što Margoin ponos ne dopušta njezinim riječima.

Margo pritom nije samo žrtva. Njezini strahovi znaju povrijediti ljude koji je vole, a njezina je veličina i u tome što naposljetku može priznati da život ne završava ondje gdje prestaje glavna uloga. Eve može poželjeti njezino mjesto na pozornici, ali ne može joj oduzeti sve ono što je Margo izvan nje postala.

Birdie i Addison: dvoje ljudi koji su odmah vidjeli istinu

Birdie (Thelma Ritter) nema Margoinu slavu, Karenin društveni položaj ni Addisonovu uglađenost. Ima oštar jezik, grube manire i životno iskustvo koje joj dopušta da ljude procjenjuje bez mnogo iluzija. A iza te grube vanjštine krije se veliko srce. Birdie prva osjeti da s Eveinom pričom nešto nije u redu. Ne zato što je zavidna ili sumnjičava prema svakome tko se približi Margo, nego zato što joj je do Margo iskreno stalo.

Foto: Neizmjerno je blago imati glas savjesti u blizini, ma koliko ponekad mrzili čuti njegove riječi. To što nam se ne sviđaju ne umanjuje njihovu istinitost, a još manje našu potrebu da ih čujemo. Bette Davis i Thelma Ritter u ‘Sve o Evi’ (‘All About Eve’, 1950.). Izvor: 20th Century Fox.

I Addison DeWitt (George Sanders) prepoznaje Eveinu pravu prirodu, ali iz sasvim drugih razloga. Uglađeni kazališni kritičar, čovjek koji zna koliko jedna rečenica može podići ili srušiti nečiju karijeru, u Eve ne vidi opasnost od koje treba zaštititi ljude koje voli. Vidi oruđe koje može iskoristiti. Birdie je iskustvo naučilo koga treba zaštititi. Addisona koga može iskoristiti.

To je jedna od najljepših suprotnosti u Mankiewiczevu filmu. Birdie možda nema Addisonov rječnik ni njegov društveni utjecaj, ali ima ono što njemu nedostaje: savjest. Oboje vide istinu, samo što jedno želi spriječiti štetu, a drugo od nje napraviti korist.

Thelma Ritter kao da je bila predodređena za takve uloge, barem kod Mankiewicza. Već godinu prije u njegovu ‘Pismu trima ženama’ (‘A Letter to Three Wives’, 1949.) glumila je Sadie, ženu jednako neposrednu i životno mudru. Sve će to možda još bolje iskoristiti Samuel Fuller u ‘Krađi u Južnoj ulici’ (‘Pickup on South Street’, 1953.), gdje će kao Moe Williams stvoriti još složeniji lik. Moe je brižna, pažljiva i spremna pomoći, ali istodobno živi od prodavanja informacija policiji. Njezina joj svojstvena nježnost ne smeta da cinka, kao što je ni cinkanje nije uspjelo lišiti nježnosti. U svijetu u kojem preživljavanje ima svoju cijenu, Moe je naučila naplaćivati informacije, ali ne i vlastitu savjest. Za tu je ulogu ponovno nominirana za Oscara, ali ni ovaj put nije pobijedila.

Karen Richards: prijateljica koja je poželjela održati lekciju

Karen Richards (Celeste Holm) doista je Margoina prijateljica. Upravo je zato njezina pogreška toliko bolna. Ona ne želi uništiti Margo, ne zavidi joj na slavi i ne kuje planove da je zamijeni. Ali živi među ljudima koji svi imaju svoje jasno određeno mjesto u kazališnom svijetu. Margo je zvijezda, Bill redatelj, Lloyd uspješan dramatičar, Addison utjecajan kritičar. Karen je Lloydova supruga i Margoina prijateljica. Pripada tom društvu, ali se možda nikada nije prestala osjećati kao pridošlica.

Foto: Nekad odlučujemo srcem, a um isključimo. Rijetko kad je to dobitna kombinacija. Celeste Holm i Anne Baxter u ‘Sve o Evi’ (‘All About Eve’, 1950.). Izvor: 20th Century Fox.

Eve joj pruža nešto neodoljivo: osjećaj da upravo ona može odlučiti o nečijoj sudbini. Karen povjeruje njezinoj skromnosti, sažali se nad njom i, pomalo povrijeđena Margoinim ponašanjem, poželi prijateljici održati lekciju. Organizira okolnosti u kojima Margo neće moći nastupiti, a Eve će dobiti priliku pokazati što zna. Lekcija, naravno, uspijeva. Samo ne onako kako je Karen zamislila.

Tu se javlja zanimljiva poveznica s ‘Pismom trima ženama’. Celeste Holm ondje je bila glas nevidljive Addie Ross, žene čije pismo pokreće čitav niz bračnih preispitivanja. I Addie je, na svoj način, željela drugima održati lekciju. U ‘Sve o Evi’ Karen pokušava nešto slično, ali prekasno shvaća da lekciju nije pripremila ona. Pripremila ju je Eve.

Ipak, između Karen i Eve postoji presudna razlika. Karen se iskreno kaje. Njezina savjest ne dopušta joj da vlastitu pogrešku jednostavno proglasi uspjehom. Eve takvih problema nema. Karen je željela učiniti nešto dobro, premda je pritom dopustila da je vode i manje plemeniti osjećaji. Eve je od početka znala što želi dobiti.

Ljubav daje imunitet, ali taština ga može razrijediti pa sporije djeluje

Lloyd Richards (Hugh Marlowe) uspješan je dramatičar kojemu Eve zna laskati upravo ondje gdje je najosjetljiviji. Daje mu osjećaj da njegove tekstove razumije bolje od drugih i da će baš ona na pozornici ostvariti sve ono što je zamislio. Njegova je taština otvorena vrata kroz koja Eve vrlo vješto ulazi.

Foto: Osuđeni na savezništvo. Hugh Marlowe kao Lloyd Richards, Gary Merrill kao Bill Sampson i Bette Davis kao Margo Channing u ‘Sve o Evi’ (‘All About Eve’, 1950.). Izvor: 20th Century Fox.

Ali Lloydovo srce pripada Karen. Eve ga nije željela osvojiti iz ljubavi. Željela ga je iskoristiti. Kada je pomislila da i njegov brak može pretvoriti u sredstvo vlastitog napredovanja, preigrala se. Laskanjem je uspjela oslabiti njegovu otpornost, ali ne i uništiti je. Ljubav prema Karen ipak je bila jača od njegove taštine, samo što je njegovu imunitetu trebalo malo više vremena da proradi.

A možda je jedini kojega Eve uistinu nije uspjela potući bio Bill Sampson (Gary Merrill). Ne zato što je poznavao njezinu igru bolje od drugih, niti zato što je bio lukaviji. Jednostavno je bio cijepljen protiv njezina najjačeg oružja. Ljubavlju. Volio je Margo, sa svim njezinim strahovima, nesigurnostima i hirovima. Eve je uspjela poljuljati Margoino povjerenje u tu ljubav, ali nije uspjela poljuljati samu Billovu ljubav. A protiv toga nije imala što ponuditi.

Iza kulisa dogodila se još jedna ljubavna priča: Bette Davis i Gary Merrill zbližili su se tijekom snimanja i vjenčali iste godine kada je film premijerno prikazan. Možda je zato njihova filmska bliskost toliko uvjerljiva. No važnije je ono što je Mankiewicz napisao: u priči o ljudima koji iskorištavaju tuđe slabosti ostavio je prostor i za osjećaj koji se ne može tako lako iskoristiti.

Max Fabian: neke se stvari teško probavljaju

Čak ni Max Fabian (Gregory Ratoff), kazališni producent sa svojim probavnim smetnjama, nije tek usputna komična figura. Njegov osjetljivi želudac često je dobrodošao izgovor za bijeg od neugodnih susreta i još neugodnijih razgovora. Čovjek koji bi trebao donositi odluke pronašao je način da ih, kad god može, odgodi.

Foto: U kazalištu je mnogo toga teško probaviti, a ne ide sve kroz želudac. Gregory Ratoff kao Max Fabian u ‘Sve o Evi’ (‘All About Eve’, 1950.). Izvor: arhivska fotografija.

Ali Eve uspijeva potući Maxa njegovim vlastitim oružjem. Prepoznaje njegovu sklonost izvlačenju i okreće je u svoju korist. Producent koji se godinama služio probavnim smetnjama kako bi izbjegao probleme otkriva da se neke stvari ipak ne mogu tako lako probaviti.

U tome je jedna od Eveinih najvećih vještina. Ne mora izmišljati tuđe slabosti, dovoljno je da ih prepozna i iskoristi. A Maxov želudac samo je još jedan dokaz da se u Mankiewiczevu svijetu čak i probavne smetnje mogu pretvoriti u sredstvo napredovanja. Tuđeg, naravno.

Tri para, ali samo dva odnosa vrijedna spašavanja

Mankiewicz nam zapravo prikazuje tri para. Margo i Billa, Karen i Lloyda te Eve i Addisona. Prva dva imaju svojih slabosti, svađa i povremenih posrtaja, ali u njihovim je odnosima nešto stvarno, nešto što vrijedi sačuvati. Margo i Bill moraju se izboriti s njezinim strahovima, Karen i Lloyd s vlastitom taštinom i pogreškama. Nijedan od tih odnosa nije savršen, ali oba imaju temelj koji Eve ne uspijeva razoriti.

Foto: Od tri para, ovaj je najopakiji. Ne samo prema drugima nego i međusobno. Jedan od njih budući je Shere Khan, čisto da bude jasna razina prijetnje. Anne Baxter i George Sanders u ‘Sve o Evi’ (‘All About Eve’, 1950.). Izvor: 20th Century Fox.

Treći je par sasvim drukčiji. Eve i Addison nisu ljubavnici u uobičajenom smislu. Njih povezuju ambicija, manipulacija i odnos moći. Možda djeluju najuglađenije, gotovo besprijekorno, ali iza vanjskog sjaja nema ni ljubavi ni odanosti. Samo računica. Dok prva dva para pokušavaju sačuvati ono što imaju, treći postoji zato što oboje žele nešto dobiti.

I upravo u tom odnosu Eve doživljava svoj najteži poraz. Pokušavajući zavladati tuđim životima, završava pod Addisonovom vlašću. Osvojila je pozornicu, ali izgubila slobodu da sama određuje pravila igre.

Čak ni Marilyn nije samo ukras

Mankiewicz nije zaboravio ni likove koji se pojavljuju tek nakratko. Marilyn Monroe kao Miss Casswell, mlada glumica koja pokušava pronaći svoje mjesto u kazalištu, naizgled je samo duhovita epizoda. Ali i ona ima svoju funkciju. Poput Eve, želi uspjeti, želi priliku i želi da je primijete. Razlika je u tome što Miss Casswell svoje ambicije ne zna sakriti, dok ih Eve skriva iza gotovo savršeno odigrane skromnosti.

Foto: Marilyn može ostati samo ukras ako je ne znate upotrijebiti. Baš kao Ferrari za koji nemate ključ. Mankiewicz je od nje dobio upravo ono što mu je trebalo. Kao i od svih ostalih. Marilyn Monroe i George Sanders u ‘Sve o Evi’ (‘All About Eve’, 1950.). Izvor: 20th Century Fox.

Addisonov odnos prema njoj ujedno pokazuje kako funkcionira svijet u koji obje pokušavaju ući. Utjecajni ljudi dijele obećanja, procjenjuju talente i odlučuju kome će otvoriti vrata, često vođeni razlozima koji s talentom nemaju mnogo veze. On je koristi u toj igri, dok Eve razumije njezina nepisana pravila i spremna ih je okrenuti u svoju korist.

A najveća je ironija što će upravo Marilyn Monroe, tada još gotovo nepoznata glumica, uskoro postati jedna od najvećih zvijezda na svijetu. Mankiewicz je u nekoliko minuta njezina pojavljivanja uspio prikazati još jednu moguću sudbinu djevojke koja želi pod reflektore. Samo što je stvarni Hollywood za Marilyn pripremio ulogu kakvu joj ni Eve Harrington ne bi mogla napisati.

Mankiewicz, Oscari i čovjek koji je želio ostati glavni

Joseph L. Mankiewicz ostvario je nešto što je u povijesti Oscara ostalo iznimno postignuće. Dvije godine zaredom osvojio je nagrade za najbolju režiju i scenarij: najprije za ‘Pismo trima ženama’ (‘A Letter to Three Wives’, 1949.), a zatim za ‘Sve o Evi’ (‘All About Eve’, 1950.). Četiri Oscara na dvije uzastopne ceremonije, a ‘Sve o Evi’ pritom je osvojio ukupno šest nagrada, uključujući onu za najbolji film. George Sanders nagrađen je za sporednu ulogu, dok su Bette Davis i Anne Baxter obje bile nominirane za najbolju glumicu. Celeste Holm i Thelma Ritter natjecale su se u kategoriji sporednih glumica. Nijedna od te četiri žene nije pobijedila. Nevjerojatno je da niz oskarovskih gubitnica u ovom velikom filmu nije stao s Thelmom Ritter. Iako je već sama nominacija velik prestiž, nekako se čini da je ovdje ipak došlo do grubih ‘sudačkih’ previda. U doba kada još nije bilo VAR-a. Pobijedit će tek peta, i to sedam godina poslije, u sasvim drugom filmu: Joanne Woodward za ‘Tri lica Eve’ (‘The Three Faces of Eve’, 1957.). Mankiewicz bi teško mogao napisati ironičniji rasplet.

Foto: Sve o Adamu. Joseph L. Mankiewicz i Darryl F. Zanuck. Izvor: arhivska fotografija.

No u studijskom Hollywoodu uspjeh nije uvijek donosio samo čestitke. Darryl F. Zanuck, moćni producent i čovjek koji je želio ostati top dog, nije lako podnosio da netko drugi stekne značaj usporediv s njegovim. O složenom odnosu Mankiewicza i Zanucka pisao je i Kenneth L. Geist u biografiji ‘Pictures Will Talk’. Njihova priča nije završila ovim filmom.

Mankiewicz je svoju petofilmsku ugovornu obvezu prema Foxu zaključio izvrsnim špijunskim filmom ‘Operacija Ciceron’ (‘5 Fingers’, 1952.). No mnogo godina poslije ponovno će se naći u Zanuckovoj sjeni, ovoga puta tijekom mučne sudbine ‘Kleopatre’ (‘Cleopatra’, 1963.). Redateljeva zamisao monumentalnog povijesnog spektakla podvrgnuta je drastičnim skraćivanjima i studijskim odlukama koje nije mogao kontrolirati. U tome je teško ne vidjeti gorak epilog odnosa dvojice snažnih ljudi, premda je golema produkcijska kriza ‘Kleopatre’ imala i mnogo drugih uzroka.

Mankiewicz je napisao film o tome koliko je opasno kada netko drugi odlučuje o tvojoj ulozi. Trinaest godina poslije i sam će osjetiti što znači kada netko drugi odlučuje o njegovu filmu.

Eva koja je uznemirila i diplomate

Eve Harrington uspjela je izazvati nevolje čak i izvan filma. Kada je 1951. trebalo prijaviti ‘Sve o Evi’ na Međunarodni filmski festival u Montevideu, 20th Century Fox odustao je od prijave zbog zabrinutosti američkog State Departmenta. U susjednoj Argentini prva dama bila je Eva Perón, nekadašnja glumica, a priča o ambicioznoj Evi koja ne bira sredstva kako bi se uspela na vrh mogla je biti protumačena kao neugodna aluzija na njezinu karijeru.

Nije pritom riječ o tvrdnji da je Mankiewicz svoj lik oblikovao prema Eviti. Američke je diplomate zabrinulo ono što bi netko drugi mogao prepoznati u filmu. Tako je Eve Harrington uspjela izazvati diplomatsku nelagodu, a da nije ni prešla granicu Urugvaja.

U filmu u kojem gotovo svi vide ono što žele vidjeti, čak je i međunarodna politika pronašla vlastitu Evu.

I nakon posljednje maske – Eva

Eve Harrington ljudima pokazuje ono što žele vidjeti. Pred Margo je skromna obožavateljica, pred Karen zahvalna djevojka kojoj treba pomoći, pred Lloydom glumica koja obožava njegove tekstove. Njezina najveća vještina nije gluma na pozornici, nego gluma izvan nje. Svakome pokazuje lice koje će ga najlakše uvjeriti da joj otvori vrata.

Ali kada je pritisnuta uza zid, maske padaju. Nestaju skromnost, zahvalnost, odanost i nevinost. Ostaje žena spremna na ucjene, laži i sve što joj može osigurati ono što želi. Tek tada vidimo pravu Eve. A Addison DeWitt ne razotkriva je zato što je moralno bolji od nje, nego zato što je prepoznaje kao sebi sličnu. Poznaje njezinu igru, ali ima dovoljno moći i iskustva da joj nametne vlastita pravila. Jer možda jedino njemu to nije bila prva Eve.

I onda Mankiewicz uvodi Phoebe (Barbara Bates), mladu obožavateljicu koja se pojavljuje u Eveinu životu gotovo onako kako se Eve nekoć pojavila u Margoinu. Završni prizor s ogledalima ne služi samo kao duhovita dosjetka. On nam govori da nismo gledali iznimku, nego obrazac. Eve je osvojila svoje mjesto, ali negdje već stoji nova djevojka koja promatra kako bi ga mogla zauzeti.

Vratimo li fokus na sam film, često prozivan jednim od ‘najbrbljavijih’ zbog obilja dijaloga, moram priznati da mi je takva opaska relativno duhovita, ali samo na površinskoj razini. Zagrebem li dublje, rekao bih da se iza nje ponekad krije odbijanje svega iole zahtjevnijeg od pukih slika. Ponovno taština, potreba da se hvalimo nečim čiju radost nikada nismo spoznali u punini. Ali svaka ovdje izgovorena riječ pripada osobi koja je izgovara, svaka je tu sa svrhom i svaka pridonosi tome da ‘Sve o Evi’ bude jedan od najboljih filmova ikada snimljenih. Toliko da bih Mankiewiczu dodijelio Sarah Siddons Award, nagradu koja je 1952. godine, nadahnuta upravo njegovim filmom, ustanovljena i u stvarnosti. Uostalom, da kojim slučajem nije bilo Mankiewicza, možda ne bi bilo ni nje.

Foto: Trijumf! No je li vrijedan truda... i leševa? Anne Baxter kao Eve Harrington na dodjeli Sarah Siddons Award u ‘Sve o Evi’ (‘All About Eve’, 1950.). Izvor: 20th Century Fox.

A ova je priča jedna od onih koje nikada ne završavaju, barem ne dok je ljudi. Jer govori o njihovoj prirodi. Ne moraju svi biti poput Eve, najčešće i nisu, premda ih nema malo. No ako se osvrnemo unatrag, bila je dovoljna samo jedna Eva da nas navede da zagrizemo jabuku. I zauvijek izgubimo raj.